17
petak
veljača
2012
2. kolo Treking lige 2012 - Zagorje trek, Krapinske toplice i okolica
ULTRA: Start 9:30 Krapinske toplice , cca 42km, 1.600m uspona iisto spusta, Ivan 6. UM, Micka 2. UŽ, 6h6min
FOTKE Zagorje trekk 2012
Video Zagorje news
komentiraj (0) * ispiši * #
14
utorak
veljača
2012
1. kolo Treking lige 2012 - Medo trek, Medvednica
14.01.2012., subota:
Ultra Start 10:30, Sljeme Vrh - Vidikovac,
Nisam imala Polar na trci, tak da ne znam koliko km sam prošla....,
Ivan 9. UM, Micka 2. UŽ
MEDOTREK polunight 2012 - FOTKE
Petak 13. i kobna Đjigerica 
....Na ovogodišnjem Medotreku sam se izbljuvala za 10 godina unazad 
.
Od Nove godine smo bauljali po Francuskim alpama, spavali na 1.600m i više, cjele dane skijali na 1.300-3.300 max, mini brdske pripreme, u pogonu smo bili svaki dan po 12h i više. Trčali naravno nismo skoro niš 
.
Carina je par dana prije medotreka u Val Thorensu dobro propuhalo, premalo se obukao, onda je od 11. do 12. vozio kamper od Chamonixa do Zagreba (naaaapoooornoooo 
), između smo ubacili jedno krače turno te ujutro Heliski na Rutoru 
...nije ni čudno da ga je poslje trke satrlo, pljuća su mu u banani 
...
I tak...., došli u ljepu našu, raspakirali kamper i do 3 ujutro pregledavali karte 
, Ivan je složio neki koncept, meni se nije dalo razmišljat 
, na živce mi je išlo to što je liga počela u prvom mjesecu - prerano 
!...
U petak oko podne smo pojeli te jebene Đigerice 
i krenuli sa Robertinom put Sljemena na istraživanje. Već mi je u autu bilo mučno 
. U glavnom smo sve pregledavali autom, prvo je bio na redu dio iznad Kustošije i onda iznad Mikulića. Bilo mi je tak zlo da sam sa Bernijem ostala kod auta 
.... i tak me kao taj Zavurt i kak doći s Mrzljaka na taj, dio nije zanimao. Još smo malo bauljali po Sljemenu ...pojma nisam imala kaj nek si mislim o stazi, jer kurca nisam kužila 
...ali to nije sve....dodjemo posle večernje fizioterapije - kostolomca Viktora doma, kad ono Ivan sazna /slučaaaajnooooo/ prek moba od Kikija, da ono! se obilaze i planinarske kontrole....debosi , fucking amateri 
uopče nismo pročitali upute i označili na karti samo ULTRA obavezne i opcionalne kontrole....i eto nas opet u banani! Treba složit novi koncept, meni je bilo loše, demonstrativno sam otišla na spavanje, kao ujutro ću ja to ....ma da, moš mislit ....ujutro sam sa Ivanom ucrtala crtu kretanja na kartu (Šumarev, Čeka, Gorsko zrcalo, Ravno, Mala Črešnja, Partizanska osmatračnica, Rampa1, Rampa 2, Osrenka, Pašerov, Mrzlak, Brebak, ako bi imala vremena još Cer i Brestovac), doručkovali i krenuli na Sljeme....gore opči "predstartni kaos" .
Cure smo startale 5min ranije 
. Krenule smo Bjelim spustom, preko činovničke pa na divljaka do Grofice, prema Runolistu i prvo skretanje ljevo do Šumarevog g.
Plan mi je bio krenut zacrtanom putanjom, negdje p oputu bi me mogao stiči Ivan.
Poslje Šumarevog groba, sam skrenula u pič.. mat.... , jer nisam skužila Kikija prije starta i pogrešno si ucrtala put do čeke 
. I tak....trčim krajne desnom stazom od račvanja poslije Šumarovog , skužim da to ne bu dobro, pa se vratim nazad 
, a uspon jeben , nekak mi baš ne ide u brdo, bilo mi je jebeo teško, pa opet krenem dolje, zovem Ivana, ne javlja se, pa opet krenem gore...glupa ko noč i točka 
...telefon zazvoni dosta kasnije (Ivo je tu zbog "telefonijade" spušil Kikijevu grupu i ostal sam ), veli mi da odem na 16-icu, a meni se nije dalo po 3. put opet sve do račvanja. Srenula sam na neki putić , nakon podužeg i jako strmog te sumnjivo zavojitog spusta stigla u "neki potok" . Baš onak - prelepi mistčni prizor, za mene nešto novo na Sljemenu....taman u toj vukojebini prolazi deda sa unukom i pesom....mislim si "majke ti, kaj ovi tu rade...." pitam ih, da di sam....stari veli da oni idu na Runolist , da je ovo najteži uspon do gore, pokazuje mi rukom di je Pilana...."Aha... (zbunjola),": kad ono krajičkom oka 10 metara od lika vidim nešto bjelo, mozak prepoznaje kontrolu, fokusiram, kad ono....ajme majko mila, došla sam na KT 50 ?? Križanje potoka!, "Fino! 
" mislim si, :"valjda mi bu ovaj bonus pokrio izgubljeno...". Cvikam kontrolu i krenem suprotno od puta po kojem sam došla. Nemojte me pitat zašto ali odabrala sam //tako// krivi smjer, da sam na kraju, nakon puno muke i pentranja na sve 4, prečenja nekih staza, potoka i brdašca isplivala na Lojsteku, a ne negdje na Bikči kak sam mislila da bum . Srela sam Maju Škrljak, istraživala je za MK (Mrak kombinacija), onda znate di sam došla, iznad stare pile....katafusckingstrofaaaaaaa ....užas, mislila sam odustat, kaj bum sad ...niš, nema predaje 
, krenem ja ponovo, lagano trčkarajuči prema Runolistu i ponovo tražim onu "pravu" 16-icu i nekak, na jedvate jade nađem jebenu čeku i moju prvu obaveznu kontrolu od 5/6 obaveznih...jao-jao , a već je bilo jebeno kasno valjda oko 13:00.
Tu sam pokupila slovenski par ali smo se brzo rastali, nemam pojma di su na kraju završili, bili smo na makadamu prema Gorskom zrcalu, ja sam malo preprečila i dolje po "cesti" a njih je progutala Medvednica ....srela sam još dvoje trekera, ja dolje, oni gore (uffffff), što me je ohrabrilo da sam na dobrom putu, a i bila je jedna MK na potezu od G.Z. - Hunjka koju smo gazile sa Vanjom Palić po snjegu do koljena i više...tak da sam znala di sam.
Od Gorskog zrcala sam se penjala tak sporo da sam mislila da se penjem na najviši vrh na Medvednici , a ne na neko brdašce imenom Ravno :D. Počele su prve patnje, a ja sam mislila da mi je samo pao moral i da se zato vućem ko krava . Nekak sam se popela do grebena ali sam zbog jebene pimplavosti i manjka muda 
produžila do čistine i onda sa puta nazad na KT, tu sam srela Vlainića i frenda, opet malo radosti kad sam skužila da nisam sama na putu iako u suprotnom smjeru, ali imam još pun k.... za proč, a nisam potrčala već dobrih pola sata.
Krenem prema kaktiga Partizanskoj osmatračnici , bum ja nekak došla do Stola i onda prek Kulmerice na "KT trokanicu"....kad ono....naravno.....zajeb , opet neke penjačine pa dugi makedami pa nema pojma di sam , jer je na karti situacija malo drugačija, pa opet nemam pojma, pa da bar jedanput taj jebeni kompas uzmem u ruke i skužim da ak bi nastavila svojom logikom bi se zvrtila u krug , ko pes za svojim repom . Dođem na neki jebeni greben-zaravnanje i sad krećem intuinitivno tražiti di bi mogla biti staza, a po osječaju, a ovaj put me nije prevario, sam znala di bi mogla bit 
....naravno ne na Stolu , neg sam izbila turbo ljevo na 22jki i krenula prema Hunjki 
, krenula sam prema Rakovoj nozi kad me je zvao Ivan i zajedno smo zaključili da odustanem od Partizanske i krenem pokupit rampu i Horvatove, možda ga ulovim negdje, on je bez karte bauljao prema G točki , a i obično mu ne treba karta za G točku ..Malo sam se vratila nazad i spustila po već tako poznatom usponu na Sljemenskom maratonu pokupila KT na rampi i odlučila da ne idem na nikakve Horvatove i da ne mislim još dolje bauljat 
, nego ak mislim ulovit Ivana moram drito po Erberu pa do stanice stare žičare...a zlo mi je bilo za popizdit....prvo sam mislila da me samo boli želudac, , jer sam gladna, pojela sam špek i pločicu ali onda sam skužila da nemogu trčat koliko mi je muka....srela sam grupu veselih trekerica, pitale su me za Horvatove i za rampu da di kako i zašto, bila sam u svom filmu, zona sumraka i magle....tek nakon 15 min sam skužila da sam jim savjetovala najgluplju moguću stvar - sorry....ne znam koliko su još imale limita ali umjesto da im velim, spustite se na Srnec i popnite se po Horvatovima, pokupite rampu i preko Sjeverne staze mado-cilj, ja ono....na njihovo pitanje:"da,da....Horvatove su vam nizbrdo....jao-jao....ne znam di i kak su završile...nastavim po Erberovom, mislim si:"...,ak ne bum trčala, ovo će poprilično potrajat, barem mi je taj dio na maratonu uvijek tako dugotrajan,...." mučila sam se sa brzim hodanjem i na djelovima joggirala koliko sam mogla, došla do Krumpirišta, pa ljevo po donjem makedamu, prek skijališta, na donju stanicu, sad je bio već mrak....dobro da su gore bili ljudi inaće bi mi još dulje trebalo da pogodim di je to bez lampe....spustim se dolje skinem ruksak kontrola je bila sakrivena u zgradi upalim lampu, cvikam, popijeeeeem isooooospoooort....iiiiiii počinjeeeeee....grooooozaaaa....nabiru mi se sline, okreće mi se želudac, povračam....pa još - ali kad "niš" ne jedeš nemaš kaj povračat....komadiće isostar ploćice i malo tekučine....stavljam ruksak, čekam da val mučnine prođe da mogu nastavit, kad ono pita poznat glas da li je tu kontrola, pitam tko je....činilo mi se da je Ivo......je, taman sam se razveselila ko djete, ajde ne bum sama, lakše ću podnjet tu jebenu mućninu koja je bila sve gora i gora, kad ono pita Ivo:"a kaj ti tek ovdje radiš?!"....ehhhh, nema milosti taj moj frajer i dobro je tako :).... "No pain - no gain!" ;).
Krenuli smo prema Osrenki, njega jebu pljuća i ne znam koji sve djelovi tjela a ja povračam svakih 300-500 metara. Par, samo takav :D....Do Osrenke sam smislila plan, da se vratim ispod Grafičara i spustim se do Mrzlaka po "klasici" i onda dalje do Brebaka i ako bu sreće dođem u cilj u limitu, za bilo kaj drugo nisam bila sposobna a nije bilo ni vremena....ovo mi je bila jebeno najteža utrka ikada.....ma ništa do sada nje bilo teško, sve ostalo je bilo p.d. :D....ne mogu opisati koliko je to gadno, sama ne znam od kud mi ideja da ne odustanem, ne znam. Jednostavno to, taj dan nije bila opcija. Ivo je od Osrenke krenuo prema Zavurtu a ja prema Mrzlaku. Odustala sam od prosporta, probala sam sa cedevitom, kad ono sve isto, jedino kaj mi na dolje nije bilo neizdrživo nego sam samo povračala, sad malo na gušče jer sam se natankala sa cedevitom. Na Mrzlaku sretnem Goleca, koji je bio u debelom cajtnotu ali je ipak krenuo dalje, još nije pokupio Zavurt...povračam, hodam, trčkaram, povračam, pišam,....dok sam stigla na Poučnu stazu, evo Ivana, odustao od Zavurta, krenemo prema Brebaku....nekak ubodemo pravu stazu, bila sam na Brebaku na jednom Lagvitreku prije možda, ali se nisam mogla baš sjetit di i kako smo došli , ipak smo po karti sve dobro odradili i gore opet sreli par ljudi. Za povratak u cilj smo odabrali HPDjku, čula sam Ivana u magli da kao imam još sat ili tako nešto vremena do limita, staza br 52, pentranje, ajme majko mila, zlo kak mi je bilo, a još neznam dal će tempo izdržat limit, bilo mi je gadno....uopče nisam gledala na sat, da me ne prođe volja....tu mi je jebeno pomoglo kaj je Ivan bio uz mene, znala sam da će on gledat na sat i da će se pobrinut da stignemo na vreme....kod kižanja puteva mi je već tak bilo muka da sam morala malo sjest, ali ipak smo nastavili. Kad smo stigli, na dio od Lagvić lige, mi je bilo puno lakše jer sam znala kaj me sve još ćeka i uvijek je lakše kad znaš stazu i možeš rasporediti "snagu" :), preračunat kaj te sve još čeka, jednostavno - lakše je.
Kad smo prešli cestu i prošli kraj stupa, ipak po prvi put Ivana pitam, jedno jako logično pitanje :): "Jesi uračunao moj raniji start od 5min?", njegova interna šala na svoj račun je da ima "riblju pamet", palo mi je na pamet da bi on to mogao zaboravit....kad ono on veli: "Teja idi, trči, kolko možeš!"....ja si mislim,:"Kaj ti to ozbiljno, WTF....pa od kud više da izvučem...." i ništa, stisnem zube hodam brže, spustim tjelo niže, trčim-čitaj hodam brzo ko Quasimodo :D.....penjem se po stepenica, kolkogod brzo mogu, pa zadnji uspon do Vidikovca i cilj - u limituuuuu - yessss.....ajmeeeeee, kad sam se sasjela na stolicu mislila sam da ću doživjet infarkt....Lesjak me je brzo pitao dali mi nešto treba, zamolila sam ga za čaj, Ivo je došao par sekundi iza mene u cilj, još nije skužio neko vrjeme da je sve ok, da smo oboje stigli na vrjeme, međutim on je već bio u svom filmu...dobila sam kamilicu, popila sam tablete protiv mučnine, niš mi to nije pomoglo....izrigala sam se dolje u wc-u još par puta, ali sad neku čudno smeđu smjesu i komadič đigerice od prije cca 32h, ne znam kako želudac funkcionira, ali ja sam pojela poslije tog kobnog gableca, koji sam btw sama spremila :))), grah na Grafičaru i večeru i doručak, međutim eto, ovo se usidrilo :D.....zlo mi je bilo još cjelu noč, sljedeči dan smo oboje bili u kurcu, dan sam provela u krevetu....no za 2 tjedna sam ko nova, eto i nove pobjede na Japtreku, ufff dugo se nisam tak dobro "rasturila" trčanjem.
komentiraj (0) * ispiši * #
Goli otok trek 2011. - 9. kolo treking lige 2011
Ivan 9:54:00, 6. UM, za 10 sekundi od Chikara popušio ukupno 2. mjesto u treking ligi 2011.,
svejedno je zadovoljan jer na početku sezone nije ni sanjao o tako dobrom plasmanu.
Micka 8:00:30, 1. UŽ
Goli otok trek - AKCIJSKA TELEVIZIJA
komentiraj (0) * ispiši * #
KRK trek 2011. - 8.kolo treking lige
Tehničko zahtjevan teren Ivan 6:38:44, 5. UM, Micka je malo zabušavala 6:51:40, 1. UŽ
KRK trek 2011 fotke by Boris Kačan
komentiraj (0) * ispiši * #
Cres trek 2011. - 7.kolo treking lige
Ivan 8:48:30, prvi put na postolju Ultra treking 3. mjesto
Micka 8:53:00, 1. mjesto ultra Ž
Link na Cres TREK, fotke, rezultati, trasa,...
komentiraj (0) * ispiši * #
17
srijeda
kolovoz
2011
Durmitor trek 2011. - 6.kolo treking lige
ULTRA TREK= 35km, cca 3.200uspona i isto spusta, moj rez: 9h8min13sec 1. mjesto ŽU, 7. ukupnoREZE I FOTKE Durmitor 2011
Ajme, kako je ovo bilo naporno ,teže od Velebita, barem kaj se prva tri sata tiče....
komentiraj (1) * ispiši * #
Velebit 100 - 5. kolo treking lige
ULTRA TREK= 110km, cca 6.300 uspona i isto spusta, moj rez: 22h31min06sec 1. mjesto ŽU, 6. ukupno
REZE I FOTKE Velebit treking 2011
I tak ne.....opet isto ko sa onim buzetskim naušnicama 
. Odprilike odmah kad sam prvi put vidjela najavu za "Trek-kinga" Hrvatske, postavilo mi se pitanje:"Kak bi bilo ak bi ja bila trek queen???". I naravno odluka je pala....naravno da je za Velebit 100 pala već davno prije. Na početku godine si uvijek zabilježim glavne trke na koje ću ić (čitaj maratone i slično ) i bez ikakve vizije ili plana sam si zabilježila i tu trku and the restt is history hahahahaha....
U Paklenicu smo došli dan i pol ranije. Dve noči prije trke smo se spustili sa Baških oštarija u Karlobag, ajme koja razlika u temperaturi.... okupali pese i otišli tražit kamp di ćempo moč parkirat čudo od Kampera.
Nekak smo se uparkirali
komentiraj (0) * ispiši * #
Mljet treking 2011. - 4.kolo Treking lige
ULTRA TREK= 50km, cca 1.550m uspona i isto spusta, moj rez: 7h44min37sec 1. mjesto ŽU, 5. ukupno
REZE i FOTKE MLJET 2011
Teren zajeban do jaja , još danas imam šare po rukama i nogama , mala uspomena sa Bjeđa 
...
komentiraj (0) * ispiši * #
03
utorak
svibanj
2011
ISTRA TREK - BUZET 2011 - 3. kolo Treking lige 2011
A E, konačno se dogodilo nešto dovoljno VELIKOOOOO! da imam razloga i motiva napisat ovdje par redaka, samo je pitanje kada
POBJEDNIČKI VIDEO - Naj ULTRA cure Buzeta
SRK ALBA - REZULTATI
ULTRA TREK= 57km, cca 3.000m uspona i isto spusta, moj t+rez: 7h47min...sec ;) 1. mjesto ŽU, 10. ukupno
Danas jogiramo (09.05.) i sretnemo Mileta M. ....pita on, kako to da nam je trebalo tako malo vremena da prođemo tu stazu. Odgovorila sam mu da smo stazu naučili na pamet 
, još i sada znam svaki detalj i imam osječaj da bi je mogla proči žmirečki , naravno da mi nije vjerovao, kao i večina vas hehehehe....a to što nam se skoro guzica upalila od sjedenja za kompom i buljenja u google earth, u razne karte, to nitko neće nagradit :D, ali se isplatilo, hebeno . Jednostavno kod "Gipsa" nema milosti, takvu upornost još nisam vidjela, kad nešto "zajuni" onda mora to "pročačkat" do kraj .
Naravno, da smo usput, dva dana prije trke žrtvovali vrijeme i godišnji te došli u Buzet, malo istraživat i profurat se po djelu staze a nešto smo i odplaninarili i guuuubiiiiliiii se ...
Prvi put da znam i 3 tjedna nakon treka svaku KT na karti na pamet i kako doč do nje.
Objavljivanje da ili ne, 3 dana prije treka ? Definitivno sam za i protiv onog sranja: "otkrit ćemo sve tek prije trke...." .
Onda panika i ucrtavanje staze prije starta 
, ko da smo na orijentacijskom trčanju . Možda je tako zanimiljivije i neizvesnije ali onda stvarno imaju prednost samo oni koji teren poznaju od prije. Ja sam za objavljivanje staze barem tri dana ranije ako ne i prije!
Buzet 23.04.11., ULTRA kreće prva, kronometarski start na 10sec. To se za naš tandem pokazalo bolje, u smislu da se ne zaletimo ko sivonje sa ruljom koja krene ko da je trka na 5km
Pisanje retroaktivno hmmmm, ne ...previše se toga dogodilo, jedino što je bilo drugačije u Buzetu do sad (16.08.11.), trčanje, puno trčanja...bilo je ludo i napeto te zabavno. Jaje krasi kamin, naušnice sam nosila tjedan dana , mogla bi ih sad ubacit u neku ljetnu kombinaciju . Btw, još uvijek znam veći dio staze na pamet i to je cool hahahahahahah
komentiraj (1) * ispiši * #
Linz Maraton - NEW PB
NAŠE FOTKE - Linz 2011
PB 42,2km: NETTO: 3:44:20
Khmmmm.....naravno da mi je sve bilo super duper cool "in sploh in oh" .....7.nebo , sretnaaaaaaa sve u 16 i ovak ....ali bilo mi je ipak nešto najsimpatičnije u trkačkom smislu. A to je izjava Prezidente-a:"...novi osobni r., a nemaš treninga ni za polumaraton :D...!" Hebenoooooo
komentiraj (0) * ispiši * #
09
srijeda
ožujak
2011
Pašman ŠKRAPING 05.03.2011
www.skraping.hr
BEST VIDEO - KLJIKAJ OBAVEZNO !!!!
NAŠE FOTKE - ENJOY - Najluđa ekipa u kamperu
komentiraj (0) * ispiši * #
09
srijeda
veljača
2011
1. Zagorje trek - treking liga 1.kolo
05.02.2011, 09:30.... KrApInSkE tOpLiCe
Kategorije/KM: joging, planinarska, ultra...
MOJ REZ: Planinarska cca 27-29km, 1.150m uspona, 1.100m spusta, 3h27min, 1. mjesto ŽP
FOTKE BY I.C. - KLJIKAJ!!!!
FILMICH Z1, neslužbeni rezultati, fotke
Prvo, sve pohvale organizatorima 
, treking za +5 . Sve je bilo kako treba i više. Imam osjećaj da je to zato jer su dečki iz zagorja dobrano skenirali kaj i kako na dosadašnjim trkama i jednostavno nam poklonili sve ono kaj je do sada falilo ...
Naš trek je zapravo počeo već u petak 28.01. , kad smo išli gledat stazu. Ajme , jedno 6h smo proveli vozeči se - off road i malo manje se pentrali i našli sve kontrole i kratice Hajdine zrne. Kad ono za par dana detaljne upute sa svakim vuglom i kamenčičem na stazi....ispalo je skoro kao da nismo ni trebali se toliko mučiti , nije, i tekako nam je dobro došlo . Naravno, trebalo je još provjeriti ostatak rute,zato su Ivan i Ivka (koja je btw mislila da će to obaviti za cca sat vremena max ) obavili još jedan check out od Hajdine zrne pa sve do cilja, svaka čast .
Ujutro pred start ugodna atmosfera 
, ljudi ko u priči, neobično za treking...
komentiraj (0) * ispiši * #
06
ponedjeljak
rujan
2010
VELIKA PLANINA - Open Race, SP u Planinskom trčanju
05.09.2010., Kamnik/Stranje, 7.30
12km, 1.300m uspona, 75m spusta
rez.: 1:55:47
SVI REZULTATI - Timing LJ
FOTKE by Kacnje
komentiraj (1) * ispiši * #
02
četvrtak
rujan
2010
1. Jaskanski EKOFLOR maraton
29.08.2010., 15 i 42 km,
NAJAVA i REZULTATI - KLikaj ak te zanima: di,kada, zašto, kako, blablabla???!!!
Fotke by AK Jastreb
FOTKE by Vanja P.
odtrčala 42km, 2.250m uspona i isto toliko spusta: 5h50min
Eto, konačno opet jedan slatkiš "za mene" . Kao treking - "ali bez klamerica": citiram nekoga ...
Profil staze ubitačan, gore sam srednje brzo hodala, a dole bez kočnica...meni taman ..
U nedelju ujutro nas se skupilo manji broj nego uobičajno, na maraton smo se odvažile samo Veronika i ja, tak da mi je postolje bilo zagarantirano . Na startu smo se dobro zabavljali, jer je startni pištolj zaštekao, a Breza-ko Breza je razvlačio i najavio start 5puta da bi na kraju sam vikao "Bammmm" ili tako nešto ...a startni pištolj je opalio cca 7 sekundi nakon toga 
...
Prvo su nas izvrtili od starta iza doma gore malo okolo i dolje nazad manji krugić od cca 2km... onda smo se počeli penjat na Plešivicu , pa po hrbtu dole gore i sveeeee doljeeeee, preko livade do Okića di je na Stiplošekovoj okrjepi bio špek&luk -genijalno....onda sa druge strane opet uspon na Plešivicu, još hebeniji nego prvi, okrijepa i usmjeravanje sa vodom, pa opet malo po grebenu dolje-goreeee, onda opaaaaki spust nazad do Starta - cca 15km i kraj za kraću trku. Popila sam cedevitu i vodu, uzela svoj proteinski napitak sa tobolcem i krenula. Pridružio mi se g. Puh-najstariji maratonac u hrvata i vjerojatno sa najdužom aktivnom trkačkom karijerom. Iako ide u brdo ko lokomotiva i podosta je brži uzbrdo od mene, ipak je usporio da se ne bi opet izgubio (kao na Sljemenskom maratonu) i pridružio mi se u pentranju...sama sam morala malo kočiti na nizbrdicama - kojih do 35km nije bilo puno da me može pratit...tako smo bauljali 20km, pričali o svemu i vsačemu...npr.: nama je danas "fensi-šmensi" trčati maraton u pustinji, a Puh je u Sahari po dinama 69' iz dosade počeo trenirati i vratio se trčanju. Spominjao je i Kanadu i -50 stupnjeva, trenkanje i trčanje svuda po svijetu...ali ipak nam je uz sve te priče na djelu, onog zimskoligaškog makedama, bilo dooooosaaaadnooooooo , ako se ikako može izbaciti ono sranje iz trke - neka!.....jao, jao - prejao...iza svekog zavoja ubitačnog makedama, sam već mislila da je kraj, tempo nam je bio brzo hodanje/trčkaranje...nisam bila umorna, ni malo....ali mi se hebeno nije dalo peglat glupi makedam ....no brzo je i tome došao kraj i opet smo prošli BOGATU! okrijepu na vrhu Japetića, cola, pivo , voda, kolači, banane, šečer, naranđe ...ajme, svega ....malo smo se okrijepili i krenuli dalje...teren se je brzo počeo spuštati, meni taman , a Puhu baš i ne....kad smo se spustili na cestu i prešli na međugreben za cilj ja sam udarila dalje ...čak sam i predložila da krenemo malo žešče ne bi li stigli ispod 6h... Odem ja 
, gledam strelice , praktički se vračamo po istoj stazi....dođem do skretanja oštro desno dolje, okrečem se vičem da treba desno, spustim se dolje na glavu i još viknem par puta:" Desno, desno,....!", ali g. Puh se izgubio ko Veliki ...dosta sam glumila dadilju , još sam stala pišat i pit vodu na potok, a njega nigdi...ahhhh, prolazim poznate djelove, na vrhu Japetića su nam rekli da smo 12. i 13., međutim na zadnjoj okrijepi cca 2km do cilja da sam 9., to me malo zbunilo, a i razveselilo....malo sam još ubrzala, one kratke uspone odhodala i uletila u cilj za 5h i 50min definitivno odmorna, ono, ko da sam odtabanala 3 kruga oko Jaruna i sad ću na pivo ...ljepo sam se uštedila na stazi, u kočenju i neumaranju sam postala već pravi majstor ...
Eto to je bilo to. Organizacija za +5, boljih ljubaznijih i dostatnih volontera na trkama još nisam doživjela. Bravo AK Jastreb i vidimo se do godine...
komentiraj (0) * ispiši * #
12
ponedjeljak
srpanj
2010
ELF SLJEMENSKI MARATON
11. SLJEMENSKI MARATON, 42,2km,
1420m uspona i isto spusta/ Brdskiiiii maraton
REZULTATI I PUNOOOOO FOTKI - klikaj!!
komentiraj (1) * ispiši * #
07
ponedjeljak
lipanj
2010
25. plitvički maraton / TR3ĆA SR3ĆA ;)
PLITVIČKI MARATON, 42,2km, 580m uspona
PP PLITVICE - maraton
komentiraj (0) * ispiši * #
10
ponedjeljak
svibanj
2010
12h ultra maraton - FORREST GUMP
FORREST GUMP - poredak, fotke
09.05.2010, ZG, Park MAKSIMIR,
START: 9:15:00, CILJ: 21:15:00
Moj rez: 87,750km (10.mj ukupno i 1. u ženskoj kategoriji)
- 30 velikih krugova, 9 malih krugova
- 330m uspona
- aktivno trčala/hodala: 9:33:20 - prosjećna brzina 6:32min/km
- odmor : 2:26:40/3duže stanke sa aktivnim oporavkom na Compexu
Danas (ponedjeljak) nemrem hodati :))), ne boli me ni jedan mišić i nemam muskelfiber ali me bole sve tetive :D, grozno :). Compexiram se od 8 ujutro....popodne ću prošetat...
Ponedeljak popodne - sveopči umor i lagano zatezanje nutarnjeg dijela koljena. Navečer, ne boli više koljeno, lagano peckanje u desnom kvadru i listu, što se pojavljivalo i u utorak do navečer. Onda sam stavila program Muscle lesion i danas (srijeda) me više ništa ne pecka niti ne boli. Vjerujem, da su se mišiči donekle regenerirali, sa naglaskom donekle . Popodne ću sa frendicom laganini prošetat na Sljeme, dolje ćemo (preventivno) busom, sutra i u petak ću joggirati ako uhvatim vremena (idem na put - a i Compex samnom - fantastična "spravica"!).
FOREST GUMP
FOTKE by Vanja
Za trku nisam imala nekih posebnih planova. Plan je bio: prevariti svoj lijeni karakter i istrčati 60km a da mi ne dosadi i da poslije još imama volje odraditi što više km .
Startala sam u 9:15, 6min/km i u prvim krugovima odlučila da ću odtrčati 3h u komadu, što bi bilo 30 km. Napraviti pauzu i poslije opet 3h.
Prvih 30km je bilo 'peace of cake' . Zašto 3h? Jer sam ranije skužila, na dugim treninzima i trekinzima, da mi nakon 3h sve skupa postane predosadno i osječam se bezvoljno .
Uzela sam čik/gablec pauzu , napravila aktivnu regeneraciju gluteusa - jer me ta najviše zatezao. Zamjenila sam tenisice, koje su bile očiti zajeb , jer me već nakon sat vremena počelo sve živo "škakljati" i zatezati (preistrošene tenisice po mom laičkom mišljenju). Navukla sam nove NB760 i super su mi, presvukla čarape i dres....
Nakon 45min pauze (planirala kraću - ali nije išlo ) krenula sam u drugi dio svog plana. Prvi krug sam bila malo pokočena ali kasnije je išlo. Sporije nego u prvom dijelu, prosjek 6:25min/km (sa odlaskom na WC i par kratkih stajanja na Compex punktu). E tu su se već svi raspitivali tko je koliko krugova napravio. Trčala sam sa GPSom i više gledala km a ne krugove. Međutim, nakon nekog vremena sam ipak počela gledati broj prolaza, jer mi je više bilo glupo odgovarati sa:"Ne znam." . Kad sam prošla cca 20km (ukupno 50km) mi je bilo već pun kufer , ali zapičila sam si u glavu da moram napravit 60 jer tko če poslije još 5h razvlačit kako i šta . U drugom dijelu sam u 3h pretrčala cca 28km (ukupno 58). Otišla na čik/ručak pauzu . Presvukla/zamjenila svu opremu osim tena . Napravila aktivni oporavak na kvadricepsima. Nakon nekih 40min sam krenula dalje trčati.
E, treći dio je već bio puno teži . Ne osječate umor (kada ste u formi) ali sve živo vam se pokoči 
, meni najviše ahilove tetive i stopala opčenito. Na tome ću očito morati poraditi .....Pretrčala sam 6 krugova u 2 sata, nakon svakog prolaska kroz start/cilj sam uzimala vode ili kaj se već nudilo, tu i tamo napolitanke i bananu. Opet otišla na čik pauzu i presvukla se te napravila regeneraciju listova. Ne znam nakon koliko vremena sam krenula u četvrtu turu
komentiraj (2) * ispiši * #
03
ponedjeljak
svibanj
2010
Kamešnica 2010
02.05.2010, Otok (Dalmatinski)
10:30, 12,3km, 640 uspona
Rezultati
FOTKE Kamešnica
Ajoj, bilo je vručeeeeee, sunce nas opalilo ko da je 01.07.a ne "prvi MAJ"
komentiraj (0) * ispiši * #
26
ponedjeljak
travanj
2010
Mini trek - kameni svatovi
24.04.10., TRAIL TROPHY ZAGREB 2010 /3.trka - poredak, najava rezultati
11:00, PD Glavica/PP Medvednica
23km, cca 1000m gore isto dole, CILJ: 2:57:55
FOTKE
Video sa trke by Janko KLIKAJ!
Gore, gore, gore, dolje, dolje, doljeee, pa gore, gore , goreeeee a u p.m. ;DD ....gore, gore, goreeeee, oooooo..... yesssss, dolje, dolje dolje, i tako sva tri sata u krug hahahahahaha......
Obično na trku stižem barem sat vremena prije starta , da se malo adaptiram, mentalno prilagodim mozak na okruženje, zagrijem 
, … Na trekinzima (pa i na ovom, za mene - dosta poznatom terenu te laganim za orientaciju) je izrazito važno, da dođete malo ranije, prikupite sve moguće informacije o terenu , raznim taktikama , savjetima o kračenjima, najisplatlivijim putevima,….
Ovaj put ništa od toga , došla sam u zadnji čas, ponešto sam već znala od prije, teren sam prošla u zadnje 3 godine najmanje 5 puta sve popreko, na Traversi i raznim treninzima…Zadatak je bio skupljati naljepnice sa 6 Kontrolnih Točaka, u bilo kojem smjeru neovisno o redu istih…
Noge uobičajno teške , već na samu pomisao da treba trčati uzbrdo obračao mi se želudac . Tako, da sam, kao i uvijek, krenula malo lakše (ne baš hodajuči), čekala prvo izravnanje prema KT1 Jambrišakovo vrelo na Ponikvama (na planin.stazi br.8), gdje sam malo prije KT1 prestigla par ljudi koji su na startu PD Glavica imali lakše noge…. KT2- malo poznati široj masi, ali zato pravi biser Medvednice - Slap Sopot nalazi se u blizini staze 1M, nemrete fulati, jer sa svih smjerova iskaču natpisi na stablima za isti . Međutim, ja koza , sam se malo zatrčala 
, zaboravila sam gledat gore, jer skretanje desno, sa 8mice poslije KT1, je dosta blizu. Nisam bila jedina . Zoran O. i Šiljo trče, gledaju , sve se pitamo dali dobro idemo, a Šiljo nas je čak upozorio das mo fulali skretanje - dali , mi znamo neki bolji i brži put ?! Sreli smo brdskog biciklistu koji nam je samovoljno potvrdio istu informaciju, dobronamjerno nas upozorio das mo face ako znao neki bolji put do Slapa Sopot ….Sve se to događalo u par minuta, ništa strašno, kartu smo imali podosta uvečanu, teren poznajem….Hopa! skrenemo dolje, u udolinu prema potoku, pa ćemo po potoku prema slapu, nismo puno izgubili. Kvalitetno smo se zablatili i uprljali , izašli na onaj široki makedam, pošli na slap po naljepnice. Susretali smo se sa trkačima koji su nas zbog našeg gubljenja prestigli, neke smo kasnjije i mi…
Malo sam se otpeljala dole po guzici , oprala pod slapom i već smo krenuli GOREEEEE prema KT3-Risnjaku. A, uspon ubitačan! . Na djelovima doslovno grizete koljena, jedva sam čekala da se popnemo na široku stazu , da se više malo teren izravna. Nakon odmora na izravnanju sam počela trčkarati na nizbdicama, u brdo brzi hod, non stop su bili tu Ivana&frend, Janko, Vareškić, Šiljo, Miro,… malo naprid, malo iza – i tako, blizu Risnjaka (nama uzbrdica, povratnicima prema KT4 nizbrdica) počeli smo opet susretat brže trekera/trkače, prema kraju uzbrdice, sam već mjerkala , kalkulirala - koga ću moć prestič …zadnja je prošla Goga O., a Vareškić i Šiljo su me prestigli na Risnjaku dok sam točila vodu koja je kapaaalaaaa iz pipe… “Eeeeee, sad će nizbrdicaaaaaa”: si mislim , “Idemo, 6. brzina….!!” . Prema KT4 Pšeničnak (do tad nikad vidjela, ni čula ), smo prošli kraj Grajfove kopanje. Srela Žanu, koja se penjala prema Risnjaku, pokazala joj di se mora vratit, Kikija koji je odustao jer ga boli list, i već je tu bila Gogica koja me preimenovala u Transformers hihihihihi,…uvijek se krajcamo, ona mene dobije na uzbrdici a ja nju na nizbrdici….Meni je bio strateški dio trke taj Vrh Pšeničnak. Imala sam veliku sreču da sam uletila u društvo Šilje i Vareškića, jer smo mi nekako (neznam kako i di smo mi to popreko došli ) dotrčali na KT4 prije puno trkača, koji su bili debelo ispred nas na KT3. To mi je ulilo volje i samopouzdanja , malo sam bila več umorna gladna i žedna. A treba još doči na KT5 Kamene svate, a teren non stop, dole, gore, dole, gore …. orientacijiski nezahtjevno, jer samo pratite stazu br. 6, natpise za Kamene svate. Plus toga, smo počeli već susretati najbrže koji su trčali nazad po 6 prema Cilju. Znala sam, da moram negdje na povratku skrenuti desno na 1M, kartu sam cijelo vrijeme držala u ruci, a probala sam što više držati Vareškića i Šilju koji su dosta vukli. Međutim na povratku sa Kamneih svata su ostali iza. Nazad do skretanja sve već poznato, jer smo malo prije to sve već prošli. Onda skretanje desno, pratim 1M, trčim, trčim, trčim, traje, to traje, malo gledam na sat, malo u kartu, dobro sve OK, odem pišati,… onda mi se u jednom momentu počelo pričinjavati da sam možda otišla predaleko ,…prestigla sam jednog trkača, koji se dobro izmorio, nakon 500m sam ga pričekala, jer sam se plašila da sam možda opet negdje zaboravila skrenut , iako sam znala da nema skretanja, ali – “ziher, je ziher!” ….ljubazno mi kaže, da smo na dobrom putu, da ćemo izbiti na asfalt, koji vodi na CILJ PD Glavica. Tak je i bilo, malo mi je bilo već pun kufer trčanja, ali htjela sam doći ispod 3h, uspjela sam ….U cilju nas je popisivala Višnja, došla sam 3. od cura. Presvukla se, postavila stolice za Compex, još odradila aktivnu regeneraciju drugim trkačima, pojeli smo ručak,…. Onda proglašenje… Lijepa trka, super vrijeme, prekrasan ambient. Preporučam zapadni dio Medvednice, pustite se Leusteka, Gipsa & Bikčevićeve malo, odite na Risnjak, Kamene svate, Glavicu,…
komentiraj (0) * ispiši * #
20
utorak
travanj
2010
9. Riječki polumaraton
18.04.2010., Rijeka, Korzo, 09:30 - klikni/staza
21,1km, 130m uspona isto spusta
FOTKE: Start/Cilj
VIDEO by Igor Podnar
Fotke, Homo si teć i polumaraton/proglašenje
Ujutro smo se po starom dobrom običaju skupili kod Bile na rotoru i potrpali u aute. Ovaj put je vozila Žana, a u društvu smo bili još Ana V., Stanko/međimurec i ja. Bilo nam je jako zabavno i do odredišta/Rijeka-parkiralište smo trebali duuugiiiihhh 1:50 ... sa jednom piš pauzom .... Sve smo se nadali, da će nas poslije Lepenice i tunela pozdraviti sunce , a ne kiša, koja nas je prala kroz cijeli Gorski kotar...ništa od vedrine . U Rijeci nas je čekala Barbara B. 
i uputila nas na parkiralište iznad Korza/samo 1min od starta, koji nitko od nas ne bi našao ni za sat vremena vozanja po Rijeci ...
Slijedilo je podizanje startnih brojeva i kavica na Korzu, slabo rominjanje kišice, presvlačenje, zagrijavanje, uslikavanje i slične radinosti...Start u 9:30, kiša je prestala, ovaj put bez govorancija, pa me malo iznenadio pucanj, jer sam taman vezala vezice .
Krenula sam za masom i osluškivala tijelo, te probala ne ići pre-brzo. Prvi prolaz mi je bio oko 4:50, što je OK, a moglo je i sporije....nakon 2.km počinje «famozni» dugački uspon , koji traje do malo prije oznake za 5.km-koji je na dnu nizbrdice. Cijelo vrijeme sam trčala uz Sunčanu S.H. - iskusna ultra trekerica, koja me je odmah iznenadila sa super trkačkom formom .. Ja sam disala ko slon, bilo mi je nekako previše vlage u zraku i čak malo sparno iako sam to više pripisivala mojoj formi ...Ubrdo smo «vukle» oko 5:30-5:10/km, nizbrdo sam se udaljila, a na uzbrdicama i ravnim djelovima me se Sunčana držala - ko krpelj hehehehe....već na prvoj uzbrdici sam malo jače povukla, pa je bila par koraka iza mene, tako da je nisam vidjela/ostatak trke sam trčala sama....ali sam zato sve do 17. ili kojeg već km čula domače navijače, kako viču: «Bravo Sunčana, ajmo!...» i tako...a ja sve nisam mogla vjerovat , da je još uvijek tako blizu – svaka čast....malo me hebala i taština , jer si nisam htijela dozvolit da me prestigne «trekerica», jer ja kao - toliko treniram trčanje - a oni «samo bauljau» po brdima – sramote hahahahaha ....ono.... ne bi ja nju, sad lovala, da me prestigla ili nešto mjenjala u svom tempu, ali me debelo natjerala da ne puštam ni malo i bilo mi je ok, nisam se ništa pretjerano umorila, jer ima puno nizbrdica -dovoljno za pravi odmor ..... štedila sam se za zadnjih 2km, koji su ravni, di mi je razlika u brzini naspram nizbrdica «ogromna» (čitaj ravno/sporo)...no nisam ja razmišljala samo o tome, nego sam jedva čekala kada ćemo se približit okretu, da malo vidim najbolje, pa da se pozdravljam sa trkačicama/čima, pa opet posli okreta ... da malo mašem i zezam se , te mi tako brže prođe vrijeme, sve je to zabavno i vrijeme u trci postane sasvim relativno. Polumaraton je taman, ni predug ni pre kratkak....
Poslije okreta sam, ispred sebe, počela primječivat trkače koji su sve više padali u tempu ...koje sam i prestigla...naravno, opet mi je bilo bitnije da prestignem koju curu a ne muške, oni imaju svoju trku, a i ima nas svakojakih kategorija i proporcija te spreme, pa je to sve relativno. Prvo sam prestigla Želimiru K. Iz Slavonskog Broda, koja je sve bolja i bolja na maratonima. Poslije trke smo malo popričale...žena trenira/ trči kad stigne od obiteljskih obaveza i to bez ikakvog programa ili plana a NY maraton je trčala debelo ispod 3:30h, mislim oko 3:25:....WOW....na polumaratonu ju još uvijek prestignem, jer je tip «laganog zaletača» (mislim da je preko 15g starija od mene, tak da bi ju morala dobit za puno više minuta, samo da se zna ), za razliku mene – «diesel motora» ....do kraja uspona-poslije okreta (12. km-15km) se baš ne sječam, mislim da je palo par muških skalpova...do 16. km ništa ekstra osim što me prvo prestigao jedan debeli stari , koji mi je jednom prilikom rekao da moram smršavit – svinjo jedna hahahaha (ali to je u trkačkom svijetu – tako «pre»normalno)...u daljini sam mjerkala tih zadnjih 5 km dve curke, jedna je bila dovoljno blizu i u vručim hlačicama , da sam mogla vidjet da je žensko, a druga je bila dosta daleko, ali ima dugačku kečku koja je vijorila livo/desno, malo sam se poigravala sa razmišljanjem, koliko, to one cure/usporavaju i dali bi ih mogla u tih 5km stič ...jako zabavno....prvoj sam se na par metara približila već negdi na 18. km....onda me na 19. prestigao Darko T. iz Veterana , to me iznenadilo, jer je bio poslije okreta dosta daleko, ali to su sve stare iskusnjare (čitaj imaju debelo preko 50g...možda čak 60g?)....ona sa kečkom mi je bila sve bliže, tako da sam se i dalje zabavljala sa taktikom zadnja 2km.....kad se staza izravna i u nogama nemam više one «nizbrdske brzine» ...do zadnjeg km sam se već skroz približila curi sa kečkom i skužila da je to Iva T. , koju sam već jedanput slično prestigla na UMT-u/planinarska i oduzela joj 3. mjesto 
. Ne poznajem ju osobno, ali sam joj dužna najmanje kavu ....
Poslije opakog sprinterskog finiša sam išla rastrčavat u suprotnom smjeru polumaratona i bodrila ostatak natjecatelja/ica te se pridružila Jasminki P. na zadnjih 2km ...njen prvi polumaraton, super je bila i uopče se nije nešto potrošila, još je ona stisla zadnjih 300m...
Poslije presvlačenje, klopa na Korzu- besplatna fritaja sa šparogama, kavica i čekanje proglašenja...palo je puno PB-eva u klubu, svi smo bili jako zadovoljni i sretni...
komentiraj (2) * ispiši * #
14
srijeda
travanj
2010
Proljetni Sljemenski krug
11.04.2010., nedelja.... Vanja and Micka - Izviđačice
Start: BLIZNEC, 10:08:18
sljemegelender.blog
KT1 Tusti Vrh - našle bez problema
KT2 Raspelo kod izvora na stazi br. 52 .-našle
KT3 Kota 523 Grlo - nismo se baš trudile - uslikale prizemnicu
KT4 Pašerov Prevjes - iz prve
KT5 Grajfova Kopanja - izgubile mot i produžile na B.sedlo
KT6 Gornja Bistra - samo dolje i po blatu (kratica)....
krug nastavlja na Horvatove stube, ali smo na račvanju za Markov travnik odlučile za "Gelender", jer bi inače to sve skupa trajalo do prekosutra , tabanale smo po stazi br42, Vrh, Šumske Jaslice, Leustek.
CILJ BLIZNEC
trajanje: sa Grahom na Risnjaku i preko 9h....ajme, dve pužice
Cca 33km, 1900 uspona isto spusta
FOTKE
komentiraj (0) * ispiši * #
12
ponedjeljak
travanj
2010
1. Dotrščinski kros
10.04.2010., TRAIL TROPHY ZAGREB 2010 /2.trka
ŽENSKA TRKA: 8km, 200m uspona isto spusta, start 10:45
MUŠKA TRKA: 12km, cca isto uspona i spusta, start 11:45
Rezultati
Fotke by Dugić
Fotke by Pinky
Ajme, bilo je zabavno . A staza - prekrasna , vrijeme nam je bilo TAMAN ....uostalom klikaj na fotke pa ćete vidjet .
Dopedalirala sam biciklom oko 10 (cca 14km jutarnje vožnje ). Prije toga sam u "NB store" išla gledat tenisice - koje se nude, za nagradne bonove od prošlogodišnjeg cestovnog i Planinskog kupa RH. Ništa posebno , jer je izbor limitiran , nema ni mojih brojeva , a osvojila sam 2x 5. mjesto ukupno...ahhhhh 
Tak da sam se već prije krosa, ne zagrijala nego malo umorila , jer sam tek počela redovno voziti bicikl.
Ženski start je bio odvojen, meni ne smeta, naša staza je trajala malo manje od 8 km. Meni na dan trke dobro poznata , jer sam ju prošla 2 puta kada smo mjerili i pripremali istu za trku.
Krenula sam relativno brzo , prvi km sam trčala sa Petrom P. i skužila da to nebu dugog vjeka , jer jednostavno nisam mogla produžit korak , u principu sam se nadala da će što prije nizbrdica , da se malo odmorim. Ubrzo sam "ostala sama", malo smo se križale prije i poslije prve nizbrdice u 2. km ali su me do 3. km prestigle obe cure koje su stigle u cilj par sekundi prije mene , usprkos mojem talentu na nizbdicama su bile bolje .
Na 4. km me je čak sustizala Iva R., ali sam joj na nizbrdicama ipak pobjegla . Na 5.km smo imali jednu žestoku nizbrdicu , di je čak bila vezana sajla za svaki slučaj ... od tog djela i sve nadalje kada je teren bio blago nizbrdo, malo gore/dolje, blato i di se barem 6x trebalo proči kroz potok sam se skroz i približila onim curama koje sam spomenula prije. Jako sam uživala u gackanju i terenu . Na samom kraju trke je bio jedan mali uspončić - pravi slatki bombončić , /a mi još nismo počeli sa brdskim dionicama /, tak da nisam mogla parirat curkama, koje su bile bolje....
Etooooo.... trka/staza fenomenalna....organizacija-naša, to ne-bum hvalila, to se zna...
Meni je najzabavnije bilo bacanje riže - baš sam se nasmijala
komentiraj (0) * ispiši * #
04
nedjelja
travanj
2010
5. Labinjonski treking
LABIN 03.04.2010, Stari grad 10:00
KATEGORIJE:
Aktivna: 12km
Planinarska: 30km
Ultra: 60km
FOTKE: SRK-Alba -linkovi , Sopina
UTISCI TREKERA:
Inot&Sebi na TF-u, Žohar
PRIJAVA:
ULTRA - odustala na KT 6
ODRADILA: 6h28min, 41km, 1700m uspona i isto spusta
Čestitam svima koji su završili Labinjonski treking, u bilo kojoj varijanti/kilometraži .
Dugo, dugo,.....nisam bila na «pravom» trekingu, pa mi se opet 'zaluštalo' . Odmah, na početku ovog (najvjerojatnije podužeg) posta moram zaključiti, da sam doživjela sve ono šta sam željela i šta mi je od trekinga najviše falilo. Stvari koje se u drugim vrstama trka ne može doživjeti. A to je: slatka neizvjesnost, nepoznavanje terena, avantura, dugotrajnost, prekrasni krajolici, prepričavanje svakojakih treking dogodovščina ostalih sudionika.... Ja sam zadovoljna i sretna, bilo mi je jako lijepo i što je najbolje imala sam društvo za +5: «Pozrav in poljub Sebastjani in Inotu...!»
2010. godinu sam u «trkačkom smislu» započela u «zen tempu». Nema ganjanja : trki, rezultata, programa treninga i slično. Volim sport opčenito, trčanje je postalo dio moje svakodnevice i nakon par godina iskustva trčanje mi je čisti užitak i želim da tako i ostane.
Kako ove godine nisam išla na «proljetni maraton» u sklopu trkačkog programa, tj. provjeravanja forme/popravljanja PB-a nakon zimske baze, odlučila sam se za treking u ultra varianti i prijavila se na Škraping (na koji nisam išla) te na Labinjonski trek...
U duhu meni novog pristupa, nema više opterećenja, dali ću ja stvarno realizirati odlazak na trku, sudjelovati i završiti...realizacija same pripreme puta je ostavljena za zadnji čas...tipa ako stignem pobječ od obaveza i u krajnjoj liniji si uopče u nekoj recesijskoj varianti to priuštiti , onda ću se pojavit na startu ako ne, ima vremena i prilika za neke druge avanture.
Putovala sam u petak, malo autom malo autobusom,. Silvia Š. sljemenašica iz Labina me lipo ugostila u svom domu... te me tako spasila od muke putovanja u ranim subotnjim satima te eventuelnom trošku nočenja u nekoj drugoj varianti. Popodne smo malo prođirale do starog grada, pokazala mi je start i cilj, sa dečkima iz Zaboka koje smo srele u điru smo malo proučili di bi mogao ići početak trke i tako. Kasnije smo se odfurale i do Rabca, do KT2 Svetionik Sv.A.. Ostatak večeri smo provele u Dubrovi i odjoggirale 2 kruga po Parku spomenika te otišle spremati večeru.
Ujutro dizanje u 7:15, kavica, doručak , spremanje ruksaka, oblačenje, sveopče pripreme...društvo su nam pravili Vukodlak i prijatelji koji su spavali u susjednom apartmanu. Oko 8:40 smo došle na stratno/ciljni prostor, di je već sve vrvjelo od šarenih trekera i trekerica. Pregršt boja, razne opreme i nasmijanih ljudi su ukrasili preljepo travanjsko dopodne u Labinu. Na prijavama je sve prošlo brzo i profesionalno. Dobili smo 2 karte za ultru, karton za perforiranje, lijepu dizajnersku/pamučnu/strukiranu majicu i promo material Istre. Prije tehničkog sastanka sam sjela u kavanu te se po starom dobrom običaju informirala o eventuelnim strateškim pitanjima o alternativnim putovima i savjetovala o orientaciji na terenu. Mislikm si: «Koga ću pitat?»...pogled mi kruži po «trgu». Naravno, tko drugi nego Somina AKA Sopina, Teflonski AKA Orehoci i društvo – iskusni orientacisti, a već su prolazili djelove di ću ja taj dan tek prvi pu «bauljati». Zahvaljujem na korisnom savjetu , jer od KT2 do KT3 je najbolje ić uz obalu, nema uspona i cijeli put je moguće ugodno trčkarati.
U 9:15 smo imali spomenuti tehnički sastanak u gradskoj vječnici (dobra dosjetka organizatora) di smo dobili zadnje upute i opaske. Poslije toga još «pi-pi», zadnja hidracija i provjera opreme te priprema na start. U zadnjih nekoliko minuta sam mjerkala ultraše i kalkulirala koga bi mogla pratit jer na nepoznatom terenu i u tako zahtjevnoj trci ne mogu trekati sama jer ću trku završit već na KT3. Odlučila sam se za Sebi i Inota, pa kako bude, ak bu išlo OK ak ne, bumo videli....
Start Ultre u 10:00. KT1 Špilja Aldo Negri, krenuli smo nizbrdo, staza skliska, blatnjava, uzka, na djelovima se stvala gužva, ali ništa strašno. Opet pohvala organizatoru: planinarska kategorija je krenula 15min iza Ultre pa nije bilo veće gužve. Kad smo se spustili na ravni dio uz lungo mare u Rabcu, kretali prema KT2 Svetionik Sv Andrija, svi su jurili ko sumanuti , već na 2.km nam je bio prosječni tempo od starta 5:30, a ovi naprid kud i kamo brže...uffff mislila sam si: «Lakše malo, imamo još cijeli dan i puno km te uspona pred sobom.». Malo mi je već bilo vruče, smetao me i ruksak sa kojim sam po prvi put nakon «u-la-la» vremena uopče trčala (brojim u godinama ne mjesecima) . Staza je bila zamišljena tako da smo se morali po šetnjici kroz lungo mare dio vračati nazad prema KT3 Uvala Prtlog pa je bilo interesantno vidjeti sudionike u povratku, pratiti poredak i promatrati tko je koliko spreman i tko se precijenio. Ali to je sve varljivo, ni ja na slici na KT2 ne izgledam «najbolje» a osječaj i daljnji tijek trke nije bio ni blizu spomenutog izgleda. Prema KT3 smo krenuli po onoj stazi uz more a ne gore po ucrtani stazi prema karti koja je navodno puno teža, barem po prepričavanju ostalih trekera. Naše slovensko društvance, je bilo podosta skepnično sa razvojem događaja do KT3, samnom na čelu, na kraju je sve dobro isplo. Prema kraju obalnog puta su nas već dostigli najbrži iz planinarske, tako da smo prema KT3 zajedno tražili prolaz sa obale i konačni cilj tog djela. Na KT3 nas se skupilo podosta i neki su prema KT4 Vrh Oštri nastavili uz obalu pa gore prema selu Škrokoni, a ostali su skrenuli desno gore pa na kapelski put i onda valjda po markiranom putu na Oštri. A mi? Kud svi tu i mi! ....Većina je krenula obalom pa tako i mi, pentrali smo se po putu gore, naravno veliku grupu smo brzo izgubili iz vidokruga, mi smo naime u brdo hodali, nizbrdice i ravne djelove trčali. Cijelo vrijeme smo u ruci držali karte. I po prvi puta mi se na trekingu dogodilo za mene nešto ne pojmljivo. Snalazila sam se po karti. U svakom času sam znala di sam i di idem, fenomenalno. Iako je trka bila orientacijski zbog nepoznatog i u dijelovima nepristupačnog terena dosta zahtjevna, ipak se odvijala u večem dijelu kroz poluurbane sredine. Pa se tako na karti lako dalo prepoznati određenu cestu, selo, a najlakše je bilo prepoznati relijefe uvalica za vrijeme bauljanja uz obalu... I izašli mi tako u Škrokonima, sreli blatnjavog Goleca koji je tražio natj.karton. Malo se posavjetovali s njim i krenuli prema Crnome, naravno, pravo, neracionalno duboko dole na 0m u Sv. Marinu, a već znamo da ćemo se morati penjati opet gore, sve na 531m, ahhhh šta čes , uboli smo put/smjer JZ a ne ovaj sa gornje i drugačije prema našim sposobnostima nije išlo. I popnemo se mi tako u Crni, zamolimo vode tamo neke ljude, koji su svi od reda u subotu bili gostoljubivi i darežljivi , međutim rijetko tko je domaći da može dati neki koristan savjet.... I tako mi opet po vlastitoj pameti i karti, krećemo prema Oštrome i u Drenju nađemo markirani put i usput jednog totalno poderanog trekera, mislim da je iz Moščeničke drage, koji je isto ko i mi krenio po markiranome putu prema gore, mi svi sretni i zadovoljni, prve markacije ta dan, ono ....pamet na pašu i gledaj marke, jupiiiii....Ubrzo su nam počeli u susret stizati spustajuči se prvi Ultraši. A mi!? , ono: «BLINK, BLINK, BLINK!!!....» iznad glave.....»Ajme, kaj je sad ovo?!», ubrzo smo došli do zaključka da su vjerojatno oni došli na Oštri od ozgora i da ako nisu, da je varijanta spuštanja nazad bolji, brži i bezbolan put prema KT5 Svetionik Ravni. Dogovor je pao da se i mi nakon perforiranja spustimo nazad dolje u Drenje i krenemo prema Ravnome. Na povratku smo i mi susretali trekere, iz Planinarske kategorije. Baš je bilo zabavno se bodriti i pozdravljati cijeli dan. Prvo spust nazad sa Oštroga u Drenje po šumskom putu, iz Drenja prema Ravnome, skoro sve nizbrdo i asfaltirano. Prestignemo dvoje, prema dojmu «domačih» ultraša i raspitamo se dali je označeno za svetionik, kažu da nije, pa smo bili malo oprezniji. Snalazili smo se kako smo znali, u glavnom smo pitali i gledali kartu i stigli zajedno sa onom dvojicom na KT5 iako su bili prije toga iza nas – odmah su nam bili bljak , ono, pizde trekerske i to hahahaha. E sada počinje «naš dio priče», mentalni sklop, kada meni padne na pamet: «Ne da mi se više, odustat ću!» . Prilikom spuštanja na KT5 opet po treći put sretnemo ostale ultraše, u ovom slučaju Anicu H. i Paolu V., neznam tko još.....kao i uvijek do sada: osmijeh, pozdrav...ali hebemu , proradila je taština....pa neće oni nas prat samo tako, mi smo do sada odmarali, sad ćete vi vidjet....hahahaha. Bahatluk je počeo . Ovi dva trekera kaj su došli na svetionik kao i mi, krenu pravac na «zabranjenu» 
zonu, kreću u tako zvani coastiring, mi brže bolje gledamo kartu: «Aha, tu je nakon cca 500-800m obale ucrtan neki kao suhozid, mi ćemo tu gore pa popreko, za Skitaću. I krenemo mi nadobudno, sve se to događalo u sekundama, mi za njima i deremo se: «Hej, kam vi idete, dal znate neki put, halo???...» ovi ništa, samo idu, a mi za njima. Svi veseli, kako ćemo malo avanture doživit i po mogučnosti izači u Skitaći, prestiči koju grupicu....Tako smo pričali Inot i ja, a Sebi ni dužna ni kriva pristane...Tak smo mi coastirali jako kratko i malo, vjerojatno puno prekratko da bi došli do onog suhozida ili putića, šta god je već ucrtano na karti i krenuli ravno gore...mislim ono, đungla je p.d. za ono žbunje tamo, a mi "tvrdoglavi Slovenci" , a još od toga 2 plavuše, ajme majko mila hahahahaha....idemo mi, ne damo se mi, krečemo gore, bush, sve višlje i višlje sve dublje i dublje, bush, ruke krvave od trnja lica puna pajčune, prašine, majice, tajice se trgaju, a nikad kraja i sve gušće i ružnije, ma koji coastiring? - «BUSHING» , to je ono, o ćemu se najviše pričalo u cilju, o bushingu, nema tog sugovornika koji navečer nije bar malo isprobao novu disciplinu u trekinga: BUSHING ....vidimo mi ne bu to sam tak, ali šta sad...nema nazad, isto nam je.... treba se popet i gotovo...ahhhh sranje izgubili smo dragocjene minute a na KT6 imamo limit do 16h, a mi imamo još malo više od sat vremena....a ništa! Upremo mi, probijamo se i više, izađemo iz busha, uđemo u polu coastir sa poljima niske makije i mirišljave žalfije, smijemo se mi sami sebi, malo i pizdimo....ali krečemo se dalje, jer znamo, da je iznad brda selo i cesta....naime stvarno smo u svakom trenutku znali di smo....I izađemo mi do suhozida, kad ono dvojica novih nadobudnih isto iskaču iz busha , pa zajedno krenemo prema Skitači, koju su nam organizatori i preporučili a ne bushing/coastiring uz obalu do KT6 Svetionik Crna Punta. I neki domaći čiča nam lipo objasni di i kako nam je najbolje i on je spomenuo neki put nakon km iza Skitače livo, šta ja znam...nemam pojma, po karti nema toga a na terenu je bio neki široki šljunčani put prije Skitače, ali tamo nismo skrenuli, još smo bili pod dojmom bushinga i nismo se usudili maknut sa asfalta. Minute su sve više prolazile, mi imamo još 50 min do limita a tek se penjemo na Skitaču....Malo preračunavamo po karti koliko bi to bilo km i tako, a meni se sve više ne da.....mrzi me kad me nešto stiska. Dajte mi start u osam ujutro, neki duži limit samo u cilju i ja ću napravit puno km, nema problema, koliko očeš, a nisam tako spora, da ne bi mogla završit ultru...I tako mi se sve već motalo u onom bushu, da najbolje da odustanem dok sam još dobre volje, dok mi je dan još ispunjen smjehom, zezancijom. Dok još primječujem prekrasan pogled na Cres, vonj sviježe pokošene trave, žalfije i borove šume....Gledam na Polar, koji mi mjeri km, da smo mi već na 33.km?! , a meni nekak onda matematika nije štimala, pa kako ćemo mi uopče onda završiti trku kad nismo još ni na polovici a tako puno km. I započnemo sa Sebi priču o organizaciji trekinga i komentiranju trasiranja staza i tako o iskustvih šta se sve već događalo. Složile smo se da su oni to malo nadobudno odredili stazu i da su bili prebahati kad su rekli: «Onaj tko ne stigne na KT6 do limita, nije spreman.», ma odjebaus-Miki Maus. Ja sam spremna za pojest ultru za doručak, ali brez presinga. Evo, ja sam, za to da se u treking ligi uvede jedna Ultra «bez» limita ...Naravno, svaki vodu na svoj mlin. To su samo bile naše konstatacije i glasna razmišljanja u datim okolnostima. Tako na putu za Skitaču Sebi i ja odlučimo na cca 5h i 15min trekinga da ćemo definitivno odustat, da smo napravile dobar trening da smo na zadnjoj kontroli bile 20min iza Anice H, da smo se cijelo vrijeme dobro orientirale, da si možda nismo trebale priuštit onaj bushing, ali sve u svemu da smo jako dobre i da bolje završit s ovako pozitivnim stavom, jer sumnjamo u nastavak cile priče. A «jadan» Inot se je morao složit s nama, iako nevoljko, i nekako se nije dao, pa je na kraju odlučio da će on ipak trčati do KT6 i da se dolje nađemo, on naime nikako nije htio probiti limit, nego doči tamo prije 16h i odustat. Krene on, nas dve polako hodamo po asfaltu kroz Skitaču, razmjenjujemo mišljenja o tenisicama, kupovini istih itd. Kad nas na samom skretanju za Crnu puntu, do koje naime ima još punih 2km i spusta od 320m, zove Inot i informira nas: da su makli limit i izbacili KT9 i 10, da je velika večina ultraša bila «prespora» i da možemo nastavit trku ... Ahahahaha , jednoglasno smo veselo odbile , da smo završile za danas i da je nama sasvim dovoljo ovo što smo odradile i da smo zadovoljne. Još smo mislile kako je ovo ona kontrola di je čamac, pa smo se nadobudno nadale vožnji do Rabca . Inot se je odlučio da ipak ide dalje, ostavio je Sebi na svetioniku ključ od auta, a mi smo ga zamolile da nam sredi prijevoz (još uvik do Rabca ). Kaže on OK, ima tu još jedan koji je odustao pa nas čeka. Spust je trajao i trajao, naravno, kad smo se vukle ko k.... ..usput pozdravljamo skupljače šparoga, a spust traje i traje i stignemo napokon do svetionika Crna punta ukupno 39km 1380m uspona, nakon par sekundi skužimo da ništa od čamca i da se treba opet popet nazad gore ahahahaha....Zezamo se, jedemo, pijemo, prepričavamo zašto odustajemo i tako, kad ono uleti jedan od likova za kojima smo krenuli na coastiring i počnemo se smijati ko budale i nemožemo vjerovati, da smo uz još takvo lagano pješačenje i onaj bushing stigle prije njega. I javljaju se kontrolorima još ostali koji odustaju a ovi provjeravaju ostatak koji nastavlja. Odlučimo krenuti nazad gore na cestu za Skitaču i iskusit sreću u stopiranju, međutim javili su nam da će doči netko po nas, neznam kako i tko je to dogovorio, ali vračao se i ovaj dečko koji je odustao na svetioniku koji je btw isto bio sav izgreben i potrgan ...a uspon na cestu, traje, traje i traje 2km i 320m gore....uffff trebalo nam je 30min oznojila sam se ko prase ...Dođemo gore kad eno Inota iz drugog smjera, dolazi sa KT7 da nemože nači put za KT8, da će probat proč kroz Skitaču i tako, ali ga je Sebi uspjela nagovorit da odustane, a i sam je već bio napola odustao....krečemo gore prema pick-up-u, kad ono tamo još troje trekera, svi poderani, popraskani, lakše ozlijeđeni, tek malo prije izašli iz busha ali su duže proveli coastirajuči pa su se svi ispoubijali. Ne zna se tko je imao veću avanturu za ispričat hahahah...prednost za sjedenje u autu smo dobile Sebi i ja, dečki koji su došli po nas/"otpatke sa staze" su bili dio Staff-a. Valjda u svrhu fotografiranja, jer je jedan bio profesionalni fotograf, kažu da su iz Buzeta. Ostatak ranjenika se pobacao po kasonu/prikolici, još smo ih zezale da se budu vozili, ko pajceki, da idemo na stočni sajam, hahahahah....Dopeljali smo se u cilj i napravili pobjednički krug na trgu te krenuli na večeru i razmjenjivanje doživljaja....i to kakvih doživljaja....
Ovo je bio pravi treking , pravi po meni, za mene, jer sam htjela doživjet ono šta sam doživljela 2005. kad sam bila prvi put na Bjelolasici, na svom prvom trekingu. I jesam i bilo mi je lijepo, prekrasno. Na treking ću uskoro opet, a na ultru?, ću još razmislit, možda odradim koji orientacijski trening, onda mogu i sama na ultru, jer mi više nije bitno, dali ću završit i kada ću doći u cilj, to ću odlučit tokom slijedećeg trekinga, ako se pojavim na startu ...
CU soon...
komentiraj (6) * ispiši * #
17
utorak
studeni
2009
23. Polumaraton „ Ivan Starek“
15.11.2009., nedjelja, Jarun/Zagreb, 11:00:00
cestovni polumaraton 21,1km, ravna kružna staza
NB Cestovni kup 2009, Veteransko PH u polumaratonu
KLJIKAJ !
AK Sljeme i Starek - rezime by D.J. -
LINKOVI NA FOTOGALERIJE:
by M.P., by Bodo, by Žana & Zoki
I tako, gotova "službena" sezona hrvatskog dugoprugaškog trčanja ... Naravno, mi ćemo se još ganjati po brdima i peglati Lagvić&Japetić, možda padne i polumaraton za žene ZG-VG , pa nešto se šuška o novogodišnjoj trci na nasipu .....
Starek- doživljaj, analiza, nepovezano trabunjanje i slično:
Mislim da mi je ovo već 4. Starek , da! Upravo sam potražila stare rezultate, 21.11.06. - moj prvi polumaraton 2:00:49., 2007: 1:49:30, 2008: 1:35:59PB, 2009: 1:36:01;
Jako sam sretna da sam u nedelju istrčala najbolji ovogodišnji rezultat na polumaratonu , od svih 12 koliko sam ih istrčala . A najviše me oduševljava činjenica, da sam konačno ove jeseni istrčala cestovnu trku, a da mi nije bilo teško , kao u Zagrebu i Ljubljani. Jedino u Varaždinu sam se osječala dobro , međutim, nisam tako lijepo rasporedila snagu kao na ovom - Stareku . A kad bi mi se dalo, skupit sve stvari koje utjechu ( ch?? hihihihi....) na psihofizički osječaj na trci, onda bi se sigurno vidjelo: da sam za VŽ i Starek bila mrvicu odmornija , da sam bolje spavala , da sam u petak i subotu prije joggirala što u ZG i Lj nisam, da sam se prije trke dobro zagrijala , pazila sam dan prije na hranu i ujutro osim corny-a sa crnom čokoladom nisam pojela ništa drugo....ima tu još za nabrajat ...
Prije starta:
Došla sam biciklom skoro sat vremena ranije , oko pola sata prije trke sam se dobro zagrijala i napravila istezanje .
U 11:00:00 smo startali uz pucanj, u zadnje vrijeme se probam na startu postavit malo više naprijed, ne skroz u prvi red - blizu . Ovaj put sam trčala samo u topichu i kratkim bickama, jer mi je u Lj bilo vruče za popizdit ....I krečemo, sve neke dobro poznate face u vidokrugu, krenem kak ti ga polako . Plan mi je bio počet sporije nego zadnja tri polumaratona (4:28min/km ), cca 10-15 sek sporije, međutim na prvom prolazu - OPET! 4:29 .... a osječaj dobar , predobar , ko da kočim sve u 16 . Mislim si: !"A ništa, držat ću ovaj tempo , pa jednom će valjda upalit , samo moram biti disciplinirana do kraja...." I tako sam se zapravo cijelu trku od prvog do zadnjeg km zabavljala sa prolazima . Polar mi je poslužio da ne usporim , a fizički osječaj mi je govorio do koje granice mogu , a da ću 95% sigurno zadnja 3-4km moč ubrzat . I to vam je onda cijela znanstvena fantastika u mojoj glavi . Trčim, trčim, trčim, trčim, pa km oznaka, stiskam prolaz: "Aha! 4:33min/km, dobro je, osječam se ok, samo tako dalje, nemoj usporavat, drži tempo!". Pa opet trčim trčim, trčim, pa prolaz,.... A u tih 4 min kad nisam razmišljla o prolazima i prosječnoj brzini, sam osluškivala tjelo, borila se protiv promjene ritma, kad god bi me trkači stigli prestigli ili ja njih. Ono, moraš 100% vjerovat u sebe i ne pustit da te drugi zdrmaju, te na kraju opalit u 6 brzinu i to je to....mislim to je moja taktika, koja meni savršeno odgovara .
Dijelovi koje sam zapamtila:
1.km 4:29 , 2.km pratim grupicu Jasminka Z., Petra G., Mirjana K., nakon nekog vremena smo se razvukle svaka po svoje. Sve do 7.km kad nas je prestigla Jankova grupa sa Ingrid N., Orsatom F., Brankom. D.,... je bio tu negdje Žohar, dakle malo sa strane , malo naprijed , malo iza , a nemreš ga fulat, zbog disanja i koraka . Malo me iznenadila ta Jankova grupica, jer sam bila uvjerena da su ispred, međutim, polako odu oni, a ja još uvijek držim moj prosijek oko 4:34min/km. Onda nemam pojma-ne sječam se kaj se događalo do 13. km kad mi je bio prolaz 4:45, a osječaj normalan, i znam da nisam usporila, valjda su bile oznake na tom dijelu mrvicu pogrešno postavljene, za svaki slučaj sam par koraka ubrzala....Onda ulazak u 3./zadnji krug, kad sam si mislila, odtrčat u istom tempu do kraja softball igrališta i počet isprobavat ubrzanje, sve je to prošlo super, a i prestizanje "padajučih" trkača je pomoglo .
Iza zavoja oznaka 18.km, di sam malo ubrzala i držala do kraja 4:31min/km, još sam se zezala na 20. km, kod Bodinog punkta za uslikavanje i pozirala sa mojim zaštitnim "lookom" ....onda još zadnjih 500m sve brže i brže (zadnjih 1,1 km, prosječna brzina oko 4:12min/km) i došla u cilj ko cvijetič .... Ma fenomenalno , ništa me nije boljelo, niti sam se pretjerano umorila, nisam bila žedna, ni gladna,...
Malo sam se rastrčala, popila vode, otišla na aktivnu regeneraciju sa Compexom, pojela sendvić, popila Cedevitu.... ma bila sam "ko nova" .
Ponedeljak: nikakakav muskelfiber ni umor. Zbog 14-to dnevnog aktivnog odmora namjerno nisam rastrčavala, vech sam vozila bicikl: 45km sa cca 110m uspona .
Utorak: Iako sam rekla da za vrijeme aktivnog odmora neću dolazit na zajednički trening na nasipu , nego ću sama odjoggirat na Jarunu, ću danas iz inata doći na trčanje . Samo zato da Žana ne zaboravi na mene .....
PROLAZI, Starek 2009:
4:29, 4:32, 4:33, 4:34, 4:34 = 5km 0:22:42 - 4:32min/km
4:34, 4:33, 4:38, 4:33, 4:35 =10km 0:22:53 - 4:34min/km
4:34, 4:32, 4:45, 4:37, 4:35 =15km 0:23:03 - 4:36min/km
4:36, 4:36, 4:32, 4:31, 4:31 =20km 0:22:46 - 4:33min/km
4:36 =21,1km 0:04:36 – cca 4:10min/km
UKUPNO:1:36:00 - 4:33min/km
komentiraj (1) * ispiši * #
03
četvrtak
rujan
2009
4. Samoborski EKO planinski maraton
30.08.09., nedjelja
Start/Cilj: 09:00, Vugrinščak,
27 km, 1.200m uspona i spusta
Trasa: Samobor (Vugrinščak), Sv. Juraj, Pl. dom Dr. M. Plotnikov (Okić), vrh Plešivice, Lovački dom Poljanice, Pl. dom "Željezničar" (Oštrc), Pl. dom "Veliki dol", Palačnik, Cilj - Samobor.
New Balance Planinski kup 2009 - 7.
PH u planinskom trčanju na duge staze
FOTKE by AK Jastreb
komentiraj (1) * ispiši * #
30
četvrtak
srpanj
2009
12. gorski tek na Grintovec
26.07.09., nedjelja
Start: 9:00, Kamniška Bistrica, 600m n.v.
Cilj: Grinovec (Kamniške ALpe),
2.558m n.v., 9,6 km, 1.960m uspona
REZULTATI
FOTKE - spust do Kokrskega sedla
FOTKE by ZZ TOPKA
Fotke by B.Stupar
FOTKE by J.Ferlic
Filmić...
siol sportportal - članek
Poslije trke djele se diplome sa ručno upisanim (krasopis) imenom prezimenom i rezultatom , gdje piše da je svatko od nas "kralj višin" (kralj visina) ....
Organizacija za +5, osječaj jeisti ko da ste na nekoj cestovnoj trci svjetskog ranga. Moj rez 2:21:50, puno lakše nego prošle godine, jer sam mogla kalkulirat s obzirom da sam na trci 2. put. Svakako za preporuku, fenomenalno iskustvo.
komentiraj (0) * ispiši * #
20
ponedjeljak
srpanj
2009
3. Brdska utrka "Visočica 2009 "
19.07.09., nedjelja
Start: 10:00, Rizvanuša, 582m n.v.
Cilj: Visočica Vrh (Velebit)”, 1.619m n.v., 14,4 km, 1.090m uspona
New Balance Planinski kup 2009 - 6. trka
Najava i REZULTATI
FOTOGRAFIJE
JOŠ FOTKI
Rizvanuša, selo pokraj Gospića, Rizvan city - adrenalinski park , dobra klopa ljubazni domačini . Za vrijeme održavanja brdske trke Visočica (od Rizvanuše (start cca 2,5km makedamom od sela) - do vrha Visočice), mogli smo besplatno uživati u streljanju lukom , penjanju po umjetnoj stjeni , igranje ljudskog stolnog nogometa ,.... Lički kotlić sa puno meseka i Velebitska piva u izobilju,.... U blizini nema ništa osim polunapuštenih kuča , pa su nam ujutro kuhali kavu na hektolitre ,.... Prije strta dakle sve obavezne predradje .... onda odlazak na strat sa kombijima, autima i pjehaka ....
Start standardno ubilačko ubrdo , svi krenu ko sivonje , a ja umjerenim tempom čekam na "otpatke"....
Trka je do 13.km, ili ulazka u šumoviti dio sa jakim nagibom, izrazito trkačka , pa sam cijelo vrijeme uživala , pogotovo na dvi duže ravnice/nizbrdice ..... cijelo vrijeme sam pratila Višnju, koja mi je bila na cca 150m, međutm poslije trkačko dijela odeeeee ona .....
Od prošle godine mi je ostalo u sječanju , da se nakon šume i prvog travnatog hrida debelo iznenadiš koliko još ima do vrha (vizualno) i koliko je to ogroman nagib (za gristi koljena )....
I opet sam se iznenadila , pogledala oko sebe, aha, dobro, nema nikoga ...i nastavila laganim tempom....pa nisam luda da se natjeravam hehehehehe....u cilj sam ušla zadovoljna Moj rez: 1:48:43, manje od 3min brže nego prošle godine, ali je zato osječaj bio puno bolji (što se napora tiče).
Slijedi spuštanje do makedama, malo okrijepe i autom do Rizvan citya di su nam priredili pravo malo slavlje sa već spomenutom klopom i pivom, pa štrudlama , imali smo i tombulu ....baš jepo ....Jedina malo bizarna situacija - program podjele medalja i majica se maltene pretvorio u sveopči kaos ,... ali na kraju je sve dobro završilo ....do godine prepustiti mikrofon "profesionalcu" ...
komentiraj (0) * ispiši * #
14
utorak
srpanj
2009
15. Planinski mini maraton "Korita"
12.07.09., nedjelja
Start: 10:30, Lupoglav, 350m n.v.
Cilj: Planinarski dom i izvor “Korita”, 930m n.v., 10km, 635m uspona
New Balance Planinski kup 2009 - 5. trka
Najava i rezultati - Klikaj!
Fotografije!
Ajoj bilo je vručeeeee , iz Ljubljane smo došli cca 30min prije startra, taman za prijavu i kavu. WC - "nula bodova" . Murphy se taj dan pokazao kao 100% pravilo . Na trku sam za svaki slučaj uzela maramice i baš zato mi nisu trebale ...
Start je malo kasnio, zbog vječite govorancije g. organizatora , to mi se uvijek čini bez veze i nepotrebno, jer ga čuje 5% sudionika , no, valjda to tako mora biti ....
Već na zagrijavanju sam odlučila da ništa od bilo kakvog "divljanja" - zbog paklene vručine, a i umora od Sljemenskog maratona. Taj umor je uvijek takva "pizda" . Jer umor zapravo ne osječate , ali si možete uništiti daljnni slijed treninga i riskirate ozljedu ako se imalo natjeravate, kad bi zapravo morali "aktivno odmarati".... Možda ni nisam trebala doči na ovu trku , ali nisam mogla odolit ....
Bila sam već prošle godine, pa mi je bilo sve više ili manje poznato....prvo jako nizbrdo asfaltom, neznam dali su stepenice prije ili poslije pašnjaka, gore preko sela u šumski put, 4. km se izravna i čak ima nizbrdica, do 5,6km se poštenski odmorite, di je cilj juniorske trke, onda nastavak, sa uzbrdicama pitomog nagiba grube makedamske ceste,.... Puno trčanja, malo hodanja,....na 7.km sam se približila Niamh M. iz USA i Mirjani K.-P. na nekih 100/150m....i razmišljala kako bi bilo fino da ih prestignem ....Međutim non stop su mi bile na istoj duljini, u brdo su bile sporije a čim se izravnalo odu one ...
Do kraja trke još samo 2km a one idu ljepo , bila sam na ugodnom tempu i ništ mi ne fali ....mislila sam si, da je bolje da odradim trku kako sam i počela - ipak sam prije 7 dana istrčala Sljemenski....Zadnji km su totalno otišle iz vidokruga , valjda su finiširale "ko lude" , a sama sam se zadnjih 400m natjeravala s nekim likom iz Solina...Zbunio me je "neodređeni cilj" , nemam pojma di su oni to stisli štopericu - Moj rez 1:08:26 , preko 8min bolje od prošle godine, hmmmmmm - a nisam se ni umorila/ubila - zadovoljna . Slijedeči vikend Visočica
komentiraj (0) * ispiši * #
06
ponedjeljak
srpanj
2009
10. Sljemenski maraton
"Kuda idu divlje svinje?"
Planinski maraton+štafete, PP Medvednica/Sljeme
05.07.09., nedjelja
Start/Cilj: 10:00, Sljeme Vrh/TV Toranj 1.031m n.v.
1 krug:14km, 450m uspona isto spusta
3 kruga: 42km 1.350m uspona isto spusta
REZULTATI
Izvještaj AK Sljeme sa linkovima na foto galerije - KLIKAJ!!!
Nakon Plitvica sam odlučila da ove godine više neću trčati maraton , ali možda bi mogla Sljemenski ? Iz razloga, jer znam da stazu mogu "disciplinirano" (čitaj, polako/prosječni puls oko 80%) odraditi bez "pretjeranog truda"... Jako mi fale trekinzi , ali cesta i treking teško idu zajedno . Kad mi kalendarski odgovaraju - istih nema na rasporedu .
Zašto "Sljemenski maraton": jer je naša trka, na domačem terenu, ne trebam kartu, ruksak ni ikakvu opremu . Pamet na pašu , Polar broji otkucaje - a ja uživam u mantranju : krug po krug, dio po dio,....
Prošlu nedjelju sam napravila "izviđački" trening i dužinu . Od kuče do Lagvića biciklom: 10km, 240m uspona- 44min , sparkala bic, pojela groždice , krenula prema Vrhu po "nordic stazi" . Kiša, nešto malo grmljavine , polublatno ali još ne sklisko ...borba sa nabujalom vegetacijom i meni nepojmljivom "devastacijom" (ili šta već to rade Hrvatske šume po Medvednici??!! ) na stazi: 5,4km, 665m uspona- 1h5min. Uzela vodu u Vidikovcu, pojela Isostar proteinsku čokoladicu i nekako bezvoljno razmišljala dali da idem još krug Sljemenskog maratona , krenula sam i pustila si 2km za odluku. Naravno , odradila sam ga, sa dva kračenja i spustila se preko mrcine na Lagvić: 18km, 480m uspona, cca 1000m spusta, 2h 23min. Doma biciklom neču računat, jer je sve nizbrdo...Osječala sam se super i to me još više uvjerilo, da mogu odradit tri kruga po cca 1h30min. A jedino po čemu ću se ravnat, je moje srce ! Ništa drugo nije važno, samo da mogu zadnji krug odradit bez muke i doč "poletna" u cilj .
Uff koji uvod, ova će biti prava "kobasa" od posta .
Gore smo došli autom oko 9tke. Na Vrhu sve lijepo spremno za trku, prijave ekspresne. Sretnem Spomenka, dogovorili smo da će me pratiti, jer je jedino tako uvjeren da će moći završiti utrku. Nešto se prijetio, da će me isfiniširat u zadnjih 50 metara , a ja sam mu nonšalantno odgovorila da mu je bolje da počne već na zadnjoj uzbrdici - naravno šalio se. Kavica, 30min prije starta još jedno WC olakšanje. Priprema tehnikalija: GPS G3 Polarov senzor, W.I.N.D. pojas, Polar RS800, groždice u đepić tajica, mjenjanje tenisica za nezgodan teren- što se pokazalo kao hebeno dobra odluka - prošli vikend ni B od blata, a na trci smo bili prave SVINJE ... Par minuta prije starta se spustila kišica pa smo svi čekali ispod suncobrana, zagrijaval se nisam . 3min do starta poziv Stameniča na pripremu na start.
10:01:39 krečemoooooo , laganini , bilo je dosta sparno , oznojila sam se ko konj , već prvu uzbrdicu sam hodala (čitaj štednja energije ), na 2.km sam bila mokra ko miš . Krenemo dolje prema prvoj okrijepi, dijelovi su bili debelo ispod 5min po km ... 5.km (krumpirište) bračni par Dugić + gđa. Rogina - okrijepimo se i krećemo dalje prema Srnecu (spuštanje u "rupu"). Nakon cca km poćeo je blatnjavi dio, na većim spustevima odpuštanje nogica, ostatak držanje tempa prema pulsu i isčekivanje spuštanja prema početku Horvatovih stuba. Nema se tamo šta previše kalkulirat , dijelovi su bili tako blatnjavi , da kako god si stao noge su same otklizavale u svim smjerovima . Najviše sam pazila na korjenje i sklisko kamenje , kretanje je bilo dovoljno sporo da sam se uspjela totalno rekuperirat i psihički se spremit za Horvatove . 9.km Srnec, kod potoka okrijepa Ružica P., provjeravanje učesnika na stazi Marko R. i foto point BoženaB., uzimanje vode, isotonika. Krečemo preko špilje Medvednica po Horvatovim stubama prema Hunjki. Iznenadilo me, te stube uopče nisu tak teške , barem ne u konfiguraciji staze (valjda zbog odmora na blatnjavom spustu). Na vrhu Horvatovih - 10.km okrijepa, sada već tradicionalno navijanje obitelji Mioković, opet voda, isotonik i banana. Slijedi kratka ravnica pa uspon do pašnjaka, pa polu ravno kroz pašnjak i opet uspon do Hunjke, prelazak travnjaka di su na okrijepi (12.km) bili Saša Š. i Iavana B., voda, iso i pusa glavnom navijaču .
Računala sam da ću na Hunki biti za nekih 70 min, 5 min brže, a to je značilo da ćemo prvi krug proći dosta ispod 1:30. Na sjevernoj stazi je bio pravi hlad i ni duha ni sluha o onoj sparini od početka. Poslije zadnjeg uspona sam pojela groždice. Prolazak prvog kruga za 1:27nešto, uzimanje vode, ostavljanje večice sa groždicama. Spuštamo se prema Tomislavcu i sretno napomenem: "Eto, prvi krug je iza nas, PEACE OF CAKE"!" . I tako pravi "dežavu" na stazi , prvo usmjeravanje, pa drugo Marina P., pa skretanje Tena S. gore prema Crvenom križu. Pridružio nam se i Kliker. Najteže (duga je nizbrdica), nam je bilo dočekat Dugićevu okrijepu, pa blato, pa spuštanje prema Srnecu, Horvatove stube, uspon na Hunjku, tu nam se izgubio treći član . Na svim okrijepama smo stajali uzimali vode, isotonik,...
Prolazak 2. kruga za cca 1h31min . Naravno u 3. krug na krilima jer je "već gotovo" . Kod Tomislavca sam opet dobila pusu i proteinsku čokoladicu. Sve već dobro poznato, malo je upržilo sunce, pojela sam čokoladu iako mi baš nije bilo do nje. Usta su mi bila suha i inače su te čokolade ko piljevina . No, pojela sam ju zbog preventive, da vratim tijelu barem malo sastojaka za regeneraciju . I eto mi regeneracije ! Već me u 2. krugu kao malo nešto šaltalo po crijevima . Imam već svako jaka iskustva , znam prosuditi scenarij događaja, slutila sam, da će me čokolada "sjebat" . Već nakon Crvenog križa sam primjetila da nizbrdo usporavam , pa me počelo stiskat po trbuhu , pa nemogu normalno spustit, sad več umorne noge na nizbrdici . Aha, počelo je ! Kotrljanje po crijevima, prvo plinovi, idemo .! Ali na Sljemenu smo, možeš se pokakit di očeš . Izračunala sam, da ću moč izdržat do Dugićeve okrijepe i zamolit za WC papir . "Preuzimanje štafete :))))" Jedva sam izdržala . Ostavljam Spomenka i krečem s papirom u žbunje . Nakon olakšanja, opet dobijem krilca i sama bauljam . Do Srneca sam se spustila ekstra sporo - po "stoti put" mi je u desno oko uletjela mušica , popijem vode na okrijepi, popnem se po Horvatovima , di mi Mile M. kaže da su mi Velimir S. i Spomenko samo na 30sekundi i da mogu bit za pol sata u cilju, to me opet motiviralo . Stvarno sam već na prvom usponu prestigla Velimira, a Spomenko mi je bio na nekih 50m na usponu do Hunjke. A na Hunjki pravi doček ! Dragi, prijateljice Iva, Irena i Mirna koja je na Puntijarci slavila ročkas i njezin tata. Voda, pusa, pozdravi i obečanje da ,će me dočekat i u cilju. Još poluravni dio po sjevenoj stazi na ozaki 30. km sam malo stisla i prestigla jednog maratonca . Pred uspon sam se skroz približila trojici . Odlučila sam se za taktiku lomljenja morala . U uspon sam krenula trčeči prestigla jednog, pa Dinu? (koji naj se tako poletno prešišao 11,km prije kraja da se nisam mogla načudit) i Spomenka. Prosudila sam da mi je cca 10m fore na usponu dovoljo da dečki "umru" , a i izgledli su pri kraju rezervi , nastavila sam brzim hodom i odtrčala prema ciljuuuuu .... Jeeeeeee bravo jaaaaaa , došla prva u ženskoj konkurenciji (ne se plašit, bile smo samo dve na trci ) ali i 19. ukupno - ajme meni - SUPER! Svi viču: "Bravo Tadeja!" , svi čestitaju , ma fenomenalnooooo!!!! Moj rez: 4:34:13., prosječni puls 156, 91% vremena u 4. zoni. (inače sve trke trčim 95% vremena u 5. zoni , jao-jao )
Ovo mi je 3. učestvovanje na Sljemenskom maratonu, 1. put svih 42km. "Nova" staza je meni fenomenalna , naravno, jer mi konfiguracija ogovara 100%. Neznam kakav je bio maraton prije, dali će se opet mjenjati staza? Ja, ne bi mjenjala ništa . Zašto bi sve trke morale biti "uniformirane", zašto nebi imali ovakav adrenalinski maraton? Kad ovo odradiš, sa bilokojim rezultatom, možeš se hvaliti bez pardona, došao u cilj ispod 4h ili za 7h!
komentiraj (1) * ispiši * #
19
petak
lipanj
2009
Fužinarski polumaraton 3. Jezera
16. lipanj 2009., nedjelja
START: 11:00, Fužine
21,1 km, asfalt, 165m gore i isto dolje....
New Balance Cestovni (samo) kup 2009. - 12. trka
NAJAVA TRKE
Rezultati
Auuuuuu , start tek u 11 , a vani sunceeeeeee i milijun stupnjevaaaaaa . No bilo je hvala bogu dosta vode na stazi . Bila sam jos sva troma od Plitvičkog , ali nekako sam se dovukla do cilja .
Brdska trka "Ivančica“ 2009
20.06.09., subota,
Start: 10:00, Ivanec 224m n.v.
Cilj: Ivančica vrh 1.051m n.v., planinski dom, 13km, 827m uspona
New Balance Planinski kup 2009 - 4. trka
Na startu vrijeme tmurno, ali sparno. Nakon ulazka u šumoviti makedamski dio osjetili smo ugodan hlad, što je svima omogučilo dobra ciljna vremena. Moj rez: 1:28:52, skoro 10 min bolje od prošle godine, kada je bilo vručeeeee.... Na trci su se Sljemenaši mogli nabrojat na prstejedne ruke, ostatak čopora je u večini bauljao po Velebitu.
Rezultati & Fotke!
komentiraj (0) * ispiši * #
08
ponedjeljak
lipanj
2009
Plitvički maraton
07. lipanj 2009., nedjelja
START: 09:30, NP Plitvice
42,2 km, brdovito, asfalt
cca 350m uspona i 350m spuštanja/ meni se čini i puno više - klikni!
New Balance Cestovni kup i liga 2009. - 10. trka
PH u maratonu - ekipno
AK SLJEME 3. mjesto ukupno
Ženska ekipa (Višnja, moja malenkost, Vanja)- 1.mjesto
Muška ekipa (Željko, Daniel, Zdravko, Ivan)- 4. mjesto
REZULTATI: 5km, 21,1km, 42,2km
FOTKE - DJ album
Haaaaaaaaa!!! Da se odmah pohvalim! Ženska ekipa AK Sljeme - Državne prvakinje u maratonu za 2009. godinu!!! Yeahhhh! Višnja Š. 3:52:15, Micka 3:56:52, Vanja P. 4:45:49 - i to na "najbrutalnijoj" stazi cestovnog maratona u Hrvatskoj ...
Plitvički maraton je naj, naj, naj,... u svakom pogledu, ako ga trčite u "laganom tempu" on je čak najlakši . Ali ako se imalo natjerate na nekakvo "brzo" trčanje onda je to velika lutrija i jedna jako teška trka ....
Hmmm, hmmmm....danas je utorak, a nogice me sve manje bole . Nakon maratona sam si priuštila "oporavak" kvadricepsa na štandu Intact-a iz Zagreba sa spravicom koja radi čuda - COMPEX . Kvadri me od svega najmanje bole .
Ajoj ....prošlo već 8 dana a još nisam završila doživljaje .....nije baš dobro da prođe puno vremena , em mi sve ispari iz glave , em sam već do sad odtrčala 1.kolo Puntijarke i polumaraton u Fužinama ....joj,joj, .....mislim da mi postaje sve više jasno šta mi zapravo bližnji sugeriraju, kada kažu, da PRETJERUJEM ....
U Plitvice smo stigli u subotu navečer, za svaki slučaj! Da se nebi ponovila prošlogodišnja jurnjava po okolnim cestama, pa pregovaranje sa policijom za ulazak u NP i na kraju kašnjenje na start....
Čoporativno smo gledali nogomet, pijuckali, grickali - a bilo nas je punooooo....ko da ovo uopče nije teška trka .
Ujutro odjava iz bungalova, brzi/skromni (da ne bi bilo kasnije po stazi problema ) doručak i kretanje prema startu. Startni broj sam podigla ujutro, jest bila kolona ali sve je funkcioniralo zadovoljavajuće pa sam stigla i kavu na brzinu popit i obaviti wc ...
Zajednički start u 9:30 (16 i 42km). BANG! i idemo , gužvaaaaa ...ajd dobro , tak se treba rastrčat do izlaska na cestu na 2. km, di počinje žestoka nizbrdica . Polar kaže 5:24 za 1. i 5:23 za 2.km, a onda do 7. između 4:49-4:31 ...Dakle jurnjava nizbrdo , ali meni se stvarno to ne čini brzo i nikako se ne umaram. Na 6.km sam stigla i prestigla Klikera i Peču, ali su mi zato nakon zavoja poslije prve male ubrdice pobjegli . I to tako ljepim laganim korakom , da sam se zamislila . Jebeno , pa kak bum ja ovo završila kada uopče nemogu normalno trčat u brdo . Spora za popizdit. Ono, ne da nemogu, nego nemogu brže i gotovo ...Ok, mislila sam si... ova duga uzbrdica će prije ili kasnije završit , staza će se malo izravnat , tempo će biti brži, sve 5 ....
Međutim, nakon odvajanja staze za maraton na 14.km debelo sam se iznenadila kada mi je prosječna brzina bila tek oko 5:40....naime mislila sam proč polumaraton sa najmanje 1:57:00 , međutim, već sam vidjela da to ne bu moguće, jer me čekaju još neki uspončići ? Kad ono AJME!!! Nakon 15.km nikad kraja usponima, jao-jao!! Ma, tu se pokazala moja iskonska ljenost, nedaj bože da se umorim, ali moram trčati, nemogu hodati ako oću proč maraton ispod 4 sata. Sjetila sam se Petrine mantre sa Jaske . Nemam pojma o ćemu se radi, ali sklopila sam palac i kažiprst u slovo o i trčala te sama sebe uvjeravala da mi je lakše. Pa vodila monologe i filozofirala u sebi, zašto mi je tako lakše, da sam luda i slično . Međutim, efekt je bio 100% pozitivan, čak sam prestigla i stigla trkače i odtrčala (jest polako) sve te silne uzbrdice u trajanju 4km..... Onda sve niiizbrdooooo . Okrijepe su bile na svakih 5km , jako bogate sa dobrim volonterima i stvarno su se ove godine organizatori potrudili i po tom pitanju podigli Plitvički maraton na viši nivo ! Na onim uzbrdicama sam stgla Dragu iz Veterana, koji je bio opremljen sa kofeinom, redbulom, isosportom,.... te kao pravi sportaš i meni ponudio njegove mješavine.... prihvatila sam 2x po guc, ali ne više ....previše sam se plašila da mi se ne dogodi prošlogodišnja epizoda sa ulazcima u grmlje . I tako, mi trčimo nizbrdice, prolazimo trkače, osječam lagano granicu svojih mogučnosti, u smislu: Nije ovo polumaraton pa mogu već sada dati sve od sebe, nego se moram još uštediti za drugu polovicu. Polovicu smo prešli na cca 2:01:00 . Nisam imala većih problema sa igrom odbrojavanja kilometara , dapače bilo mi je super , jer sam znala da me na 26.km ćeka potpora 
. To me na 26.km odmah podiglo, Drago je ostao iza, opet sam do okreta na 31. km sve "podmukle" uzbrdice odtrčala(bez hodanja). Veselila sam se povratku, jer poslije brda dolazi nizbrdica ...jeeeee . Ali nakon 33. su me već počele nogice kočiti . Ajoj , nikad mi se to nije događalo . Hvala bogu pa me nije stisao grč ali do cilja sam imala osječaj da će mi kvadri doslovno puknut . Mislim! Takvi gorostasni mišići a niš koristi od njih . Hebeno sam se namučila na svim djelovima koji nisu bili jako nizbrdo, di mi se noga opuštala. Na kraju na 42.km sam čak uživala na uzbrdici , jer me jedino u tom položaju trčanja noge nisu boljele . Osječaji su bili mješani, veselje zbog pratnje , definitivnog rezultata ispod 4h , jer je blizu cilj ....ali i razočarenje jer sam mislila, da će mi ipak zadnji dio gdje sam najaća na nizbrdicama biti puno lakši - ali nije - BILO MI JE TEŠKO !!! No sam kraj i konačan ulazak u cilj bio mi je veliko olakšanje i zadovoljstvo zbog dobrog rezultata i glasnog navijanja poznatih i nepoznatih .....
Definitivno je ovo jako težak maraton kada ga trčite na granici svojih mogučnosti, bez obzira o kojem rezultatu se radi. Prošle godine sam sa 4h42min ušla u cilj ko ptičica, nikakav musklfiber ni isti dan ni 2 dana poslije, bez ikakvih poslijedica.
A ove godine?! O da , već nakon trke su me zatezale lože , listovi, o kvadrima da ne pričam... - da nije bilo Compexa u cilju, još nebi hodala po stepenicama kak spada, kamoli, da bi se mogla u četvrtak posli Puntijarke spustiti po Leusteku.....Jučer na Fužinama sam i te kakao osječala umor... No, ali ima nešto što me definitivno nije boljelo . A to su stopala, jako sam zadovoljna sa svjim NB tenama . Imam ja njih više modela, ali za asfalt i makadam, moje teške bucmaste NB - ne dam ...
komentiraj (0) * ispiši * #
31
nedjelja
svibanj
2009
Brdska trka Makarska - Vošac / Biokovo
30.05.09., subota, Start: 10:30, Makarska 1,5 n.v.
Cilj: Vošac 1.311n.v., planinski dom, 8,6km, 1.309m uspona
New Balance Planinski kup 2009 - 3. trka
PH u planinskom trčanju - pojedinačno
AK SLJEME:
Ženska ekipa: (Višnja, moja malenkost, Božena) - 1.mjesto
FOTKE - kljikaj
Report by DJ i rezultati -DOLJE - kljikaj!
Na startu 24 stupnjeva, sunčeko , do 3km sam se poštenski oznojila , a gore neznam jeli bilo sve skupa 6 stupnjeva Celziusa .
Došli smo jednim autom, 5 nas putnika. Janko vozi ko puž , dakle u mraku smo tražili apartman . Smjestili se po sobama otišli na pizzu .... i na spavanac. Ponoči je navodno bilo nevrjeme, no ja nisam ništa čula osim Bobby-inog vikanja u snu - naime koristim čepiće za uha /"spavam ko beba"....
Ujutro kava, prijave na rivi kod gradske vječnice, gdje je sve vrvilo od klinaca na biciklima jer se prije naše trke održavala "Makarska biciklijada". Što je po meni jako zgodno i interesantno , jer ineaće nas baš nitko nebi ispratio na naše 8,6km pentranje u "nebesa" ....
5 min prije starta sam si priuštila slanac - što je izazvalo "zgražanje" i sveopće dobronamjerno prigovaranje ...Međutim ja uvik po svom i točka .
Start na samoj rivi, malo trčkaranja "gori-doli" po promenadi i odmah trk gore prema Vošcu. Početak je žestok i asfaltiran , jedva sam čekala da dođemo na planinarsku stazu , di me ipak "neće biti sram" hodati . Malo nas je zbunilo jedno križanje , jer nas nitko nije usmjeravao. No, hvala bogu, nakon par sekundi zbunjenog pogledavanja livo i desno, cura sa okrijepe nas je spasila dileme - u zadnji čas . Kod skretanja di su seniori imali lijevo od staze dionicu od cca 2km ravnog dodatka, sam taman uletila na žestoku trku istih. 5metara ispred Ivice Š., brzo nakon toga i Marin K....i tako redom ostatak ekipe....to mi je baš bilo zanimljivo , jer sam cijelo vrijeme imala uvid u mušku trku i njihovo natjeravanje .
A meni je nakon 30 minuta trke bilo tako ugodno i fino to brzo hodanje po kamenjaru . U trenutcima sam se sjetila Grintavca i razmišljala dali ću i ove godine tamo i završiti stazu ispod limita (2h30min)....
I tako, pentram se , držim ritam , mičem se što više mogu desno , stajem, propuštam, navijam i bodrim seniore...malo sam i pogledavala naprijed neću li stič cure, koje su bile relativno blizu . Negdje na sredini staze bila je još jedna okrijepa , a dalje iako je stajao GSS i čini mi se da sam vidjela boce ledenog čaja - NIŠTA ....Bila sam žedna ko graba
Konačno sam stigla do Ane D., koju sam i prestigla,a malo ispred jedina juniorka na trci - Lenora iz Osijeka. Malo je ubrzala, ali nisam se pretjerano trudila dostić ju, jer nisam poznavala stazu . Kao uobičajno imala sam footpod, ali to je nekak nesigurno . Dali još ima 2km do kraja ili 1,5km, dali je to sve u brdo,....??? Nekak mi je više bilo logično po vremenu. Na kraju se ispostavilo, da sam prema osječajnom prosjeku brzine i satu dosta dobro ocijenila di, šta i koliko. Od jednom su se na nekom zaravnanju vidjeli GSS-ovci. Do te točke smo stigle relativno brzo. I onda iznenađenje , sve ravno i nizbrdo , AJME! Da sam to znala , više bi se približila juniorki i probala ju prestič (ĆE BI - DA BI .... nja, nja, nja, ... - NISAM i točka ). Bila je predaleko i lijepo je odjurila nizbrdicu , koja je bila podosta zahtjevna , što zbog kamenjara što zbog zavoja....prije cilja je bio još neki hupser , e tam mi je pogotovo bilo jasno da nemam šanse ...nakon par metara uletim u nešto što se zove cilj , a nebi prepoznala, da na podu nije bio sat - ja sva pametna još pitam:"Jel, to - to?" ....Mislim ono , tamo je dom i muzika - logična slika....Međutim, ja sam se očito tek zagrijala .....eto ti ga na ....Moj rez 1:36:11 - bez WC poteškoća i slično ...Gore je bilo hladno za popizdit, pa smo se sve "hladnokrvne životinje" nabubale u prostor sa ognjištem, dok su neki čak polugoli sjedili vani za stolovima . Jako me iznenadila predobra pašta . Mislim ono , makaroni su bili aldente - za 10 , a bolognesse za ove priliko isto tako . Definitivno, najbolja pašta na trkama ever! - do sada. Nakon proglašenja smo se brzo pokupili, malo naslikavali kod Vrata Biokova i odjurili - to jest "odpužili" put Zagreba.
komentiraj (0) * ispiši * #
25
ponedjeljak
svibanj
2009
11. Polumaraton Jaska
24. svibnja 2009., nedjelja
START: 10:00, Jastrebarsko
21,1 km, brdovito, asfalt
cca 250m uspona i 250m spuštanja
New Balance Cestovni kup i liga2009. - 8. trka
AK SLJEME 1. mjesto ukupno
Ženska ekipa (Petra, moja malenkost, Silvija)- 1.mjesto
Muška ekipa (Hrvoje, Željko, Marko, Stjepko)- 3. mjesto
Najava i REZULTATI!
FOTKE-Jaska09- 01
FOTKE-Jaska09- 02
Bilo je vručeeeeee , vode/okrijepa dovoljno i često....ovaj put sam /opet/ iskakala iz grmlja ..taktika očito pogrešna .....
Ajoj, ajoj ... Rezime: bilo mi je teže nego u Krašiću . Greške?:
- startala sam ko sivonja : tempo cca 4:50' , a bilo je vručeeee
- dva dana prije trke sam izmješala svu moguču hranu i jela u enormnim količinama : rezultat= traženje prikladnog skrovišta u što moguče kračem vremenu .
E da, tak je bilo ...početak "ok", dok nismo stigli na one oštre uspone , koje sam sve prehodala, a nizbrdo preletila , pa se to nekako izjednačilo. Čak sam se poslije 11km približila Zlatku (pokušavala sam držat tempo od 2. do cca 5./6.km, onda je on na usponima "odletio"....) i Petra koja me prešišala na usponima mi je bila relativno blizu. Međutim sve to trčanje nizbrdo, tankiranje s vodom i žderanje traubencukera je samo pospješilo djelovanje moje peristaltike , koja se već prije trke bunila i nije mi dala mira ...
Onda hop u grmlje , pa nikad kraja ....ajoj ....pa opet prestizanje par ljudi koje sam već prestigla .... a grupa koju sam mislila držati je već odjurila daleko naprijed . Trudila sam se koliko sam mogla što brže trčati , a brže nije išlo ...jer teško je paralelno još stiskati onaj dio "Gluteusa" , koji sprečava pune gaće ....Ostalo mi snage do kraja držati brzi tempo i uletiti u cilj...Moj rez: 1:47:39...ne loše ali mogla sam to i pametnije ...ahhhh, možda slijedeće godine, tko zna ...
Jao, još malo pa Biokovo i ondaaaa Plitviceeeeee , poslije ODMOR!
PS: Organizacija OK. Okrijepa česta i dovoljno vode, klopa i cuga poslije trke, pohvalno - TUŠEVI , prikladna tombola....sve 5!
komentiraj (0) * ispiši * #
18
ponedjeljak
svibanj
2009
Brdska trka Sljeme
17.05.09., nedjelja, 11:00, Zagreb/PP Medvednica,
13,4km, 912m v.r.
New Balance Planinski kup 2009 - 2. trka
AK SLJEME 1. mjesto ukupno
Ženska ekipa (Višnja, moja malenkost, Dunja)- 1.mjesto
Muška ekipa (Željko, Luka, Danijel, Aleksandar)- 3. mjesto
Najava i REZULTATI - kljikaj1
FOTKE 1 - kljikaj!
FOTKE2 - kljikaj!
A šta napisat , nego da - u brdo ne ideeee , zato je bila taktika dana: "Početi "sporo" i završiti "sporo" ....."
Start u 11:00 , u centru grada Zagreba (Jelačić plac-točan opis trke u reportu/link - dolje!)....vrijeme sunčanooooo i vručeeeeee ! Dakle opet jedna od klasika na proljetnim trkama : hidriranje prije starta (čitaj-pij "sve živo" ), zaštita od sunca (kremice, kapice, bijela tanka odjelca, sunčane naočale,...);
Borošinu trku trčala sam prvi put prošle godine, uvijek je lakše na stazi i opčenito, kada znate šta vas čeka. Dakle, prvih 7km se treba uštediti , jer je vruče, jer je sam početak "varljivo ravan" , jer vas čeka Leustek i "Kolo-tur-e" . Opet početak u "predzadnjim" redovima, neke poznate face, neki su se sjurili naprijed i tako - sve "po starom" . Dok smo dokruzali do Mihaljevca, bila sam vec mokra ko miš . Doslovno se sve cijedilo niz tijelo , takvom brzinom, da je znoj kapao sa "plavojke" prije nego je uspio uči u okice mi žablje ...Prvih 4 km sam se osječala ok i sve je bilo po PS-u ...Kasnije slijedi onaj dugi uspon na Gračane , prije "Tunela". E, tu je isto, za razliku od prije bilo ok - ali sam osječala, da moram jako paziti da ne "uđem u crveno" . Kako se više približavao kraj tog uspona , tako je bilo sve teže , ali ne preteško . Međutim, ipak redovito treniram, imam već podosta brda u nogama, onda mi je lakše kontrolirat tijelo i mozak . Tak da je posli okrijepe i prolazak kroz "Tunel" te penjanje po stepenicama prošlo savršeno i bez nekih većih problema . Kod one jedine nizbrdice sam si dala oduška , a ostatak staze do vrha malo trčanja malo hodanja ....
Prvi put sam primjetila, da me hodanje odmara i da mi je tehnika puno bolja, ma da je to vjerojatno zato što sam bila odmorna...Naravno opet su me zabavljale situacije sa prestizanjem "kolateralnih žrtava prebrzog starta" iltiga "otpadaka staze" , neki nauče nakon par trka a neki nikada, meni je to tako zabavno i opet ko i svaki put podiže moral na teškim stazama....
U cilj sam došla za 1:37:16, 5. mjesto od cura, 2. u kategoriji - savršeno. Bez umora, zamora, ma baš lijepo/kak mora i bit !
Gore nas je čekala okrijepa, bonovi za grah i prijevoz Zet-om. Malo kasnije dok smo se okrijepili, izležali i isfotkali slijedila je podjela ručno oslikanih pehara (link) /zanimljiv/unikatan design, za kojeg je zaslužna Borošina žena/ i medalja. Sve je bilo dobro organizirano i bez zamjerki.
No ipak nešto ima. Nemogu ne primjetiti, da niti na Kamešnici niti na Sljemenu, iako su u New Balance planinskom kupu 2009., nema ni duha ni sluha, kako vizualno tako ni u nagradama, o istom?! Iskreno, bolje ništ prigovarat, mama mi je uvijek govorila: "Bol' drek mešaš, bol' smrdi!"
REPORT by Janko - kljikaj!
komentiraj (0) * ispiši * #
13
srijeda
svibanj
2009
Utrka Dolinom Kardinala, Krašić
9. svibnja 2009., subota
START: 16:00, Krašić
23,4 km, brdovito, asfalt
cca 400m uspona i 400m spuštanja
New Balance Cestovni kup i liga2009. - 6. trka
Najava i REZULTATI
Vručeeeeeeee , asfalt, premalo vode - "pre"normalno . Kad je već u naprijed poznato i 1000% sigurno da je na trci vruče - nema dovoljno vode , to je tako i točka .....
Prijave smo obavili (kao do 15:00 ) u OŠ, di teta ručno upisuje sve podatke , na A4 list/za svaku kategoriju sa ručno iscrtanom tabelom, pa se još malo pogubi koja bi to kategorija bila - iako su za Ž samo dvije , još malo problema oko slovkanja - onda to trajeeee, i trajeeee, ahhhh....No dobro ... opet "normalno".
Onda malo kavice , kole, ako stignete zauzet slobodnu stolicu u jednom od 4-5 kafiča u centru Krašića. Zaštita protiv sunca - enormno nanošenje faktora 30 / baby krema za sunčanje (nimalo nisam pocrvenila, ali zato imam baš lijepe tragove dresa i svemoguče nijanse tamnjenja od dosadašnjih trki )....
Start u 16 , uzela sam si odmah bocu od 0,5l vode sa sobom , jer znam da mi je prvih 5km "najteže"....Krenula sam laganini (cca 5:20/km) u zadnjim redovima i držala tempo - trening za Plitvice . Lagano pijuckala vodu i kontrolirala brzinu (ne prebrzo! )...Okrijepa na 5km - male čašice - "Ajoj!, pa ko je to smislio??!! ....Ne volim stajat na okrijepama , u trku uzimam šta mi se nudi i trčim s vodom ....ne volim si remetiti ritam ...uzela sam 1dcl/ili koliko vode, trčim dalje, briga me, popila sam pol litra do tada - to mi je dovoljno ....
Naravno, nizbrdice pičim - tj., ni sama neznam koliko točno pičim nizbrdice, jer ne osječam nikakav umor. Kad se konfiguracija staze izravna ili počinje uzbrdica, nastupa osječaj super odmora. Zato sam na svim nizbrdicama na trci spustila noge maksimalno . A ima ih puno i baš su oštere-kakve mi odgovaraju .
Na uzbrdicama sam se štedila, probala pravilno trčati ,... ravnih djelova se baš i ne sječam ....Kako sam počela "lagano" sve mi se svelo na pravu zabavu na stazi....gledam prolaze na km (foot pod) - koliko stigem, oznake su bile na 5km/ 5:20 točno....ali ima tu ravno,gore, dolje-možda sam ipak išla malo prebrzo za tempo maratona - neznam? Imam osječaj da bi tako mogla trčati vječnost - konfiguracija staze mi odgovara 100na sat ...već na 5km sam počela lagano prestizati ostale trkače.....
Druga okrijepa je bila na 11km, malo bolja nego prošla , zasmetala me jedino sitnica - vodu su dijelili klinci, stajali su svepoprek, neznaju kome bi dodali, pa nemaju vodu u ruci, a do stoliča ni nemožeš, jer bi ih mogao srušit ko čunjeve ....opet "normalno"....sve sam to već doživjela na trkama, pa me nije uspjelo iznenadit a još manje rasrdit ....
I tak , meni je bilo fenomenalno, jer se nisam previše mučila , opet po neznam koji put mi je dalo snage prestizanje, ovaj put muških skalpova. Neki su me i pratili, ali ne za dugo , prevelik omjer gore/dolje ....
Na 12/13km sam se dosta približila Višnji. Kak mi je već sve ostalo postalo pomalo dosadno , mi je glava zanimacija bila dostiči ju . Međutim, ona ide nizbrdo brzo , ko i ja, a u brdo je bolja . Nisam imala baš nekog uspjeha, ostala mi je blizu ....a u daljini sam vidjela i Anu iz Sinja.....Negdje na 15km je dugaaaaaaa nizbrdica, tu mi je Višnja malo pobjegla, međutim poslije do 18.km slijedi poduža ravnicaaaa. E, tu sam do kraja ravnog dijela "potanjurala" sve živo , a samo sam držala tempo , baš sam se zabavljala .... Višnja mi je bila sve bliže, a Ana je curila ko pješčani sat naopačke . Već sam znala da me na 20km čeka okrijepa , uzbrdica i hlad, a cure su sve bliže . Anu sam na okrijepi kod zavoja izgubila iz vidokruga, a Višnja je čak stala pa sam je stigla, uzimam dve čaše, ona stoji, pije ledeni čaj (kojeg su klinci dijelili ako si zatražio - valjda?)....Višnja mi govori: "Ajde Teja, Ana ti je blizu, bič češ 3. od žena....!" "Kaj ?, ma ne?....:promrmljam ....Ajoj, pa sad moram još ubrzat ? A plan mi je bio kao držat tempo do 18km onda ubrzat i malo se rasturit ....Pa dobro to mi se uklapa u plan ali nisam baš sigurna u organizatora i 23,4km, a foot pod mi pokazuje manju kilometražu nego oznake na stazi.....Moram biti oprezna znam da su tu još uzbrdice , poslije se skreće nizbrdo prema Krašićuu, i završnica (blago nizbrdo ili ravno) "traje" poduže - koliko sam se prisječala od 2008. Ma dobro , idem , ubrzam.... pa držim tempo, ubrzam....držim, i tako nekih 500m dok Ani nisam došla sasvim blizu . Opet, sve u glavi ....to te tak podigne , da uopče ne osjetiš umor, nego samo želju za stič što prije u cilj...Brzo sam ju na uzbrdici prestigla i Antu iz Veterana, kasnije na nizbrdici još 2 trkača, i u zadnjih 50m čak Feru - prikrala sam mu se s leđa ko zmija ....I CILJ!!!! Zadnji šprint me izmorio pa sam trebala malo doč do zraka....sva znojava, ko da sam taman stigla ispod tuša .... Moj rez: 2:00:12
Kasnije smo malo rastrčavali, presvlačenje i druženje u dvorani osnovne škole. Za večeru je bio mmmmmm super gulaž sa puno mesine - što volim....Slijedila je podjela nagrada, 3. mjesto u ženskoj konkurenciji, 1000,00kn - Ajmeeeee!!!! COOL .....šta češ bolje?! Na stranu to što nije neki atletski rezultat i što nema baš konkurencije! Trebalo je doč i to istrčat...po toj vručini, malo vode, sa konfiguracijom i dužinom koje je dosta zahtjeva. Prezadovoljna sam i jedva čekam Plitvice poslije ovoga !
Slijedi još jedan sličan polumaraton u Jastrebarskom, a tamo idemo "na nož" .....nemam pojma šta da radim ali ja u brdo na nož nemogu , pa ću malo taktizirat .... Bumo videli, ne ?
Na ovoj trci su uvijek samo 2 kategorije za žene , do 34godine i 35+. I još k tome prve tri ulaze i u podijelu za kategorije ....presmiješno. Umjesto da podjele svim ostalima pehare i novce, oni podjele uz novce, pehare i medalje ako si u prve tri, a ostatku pehare medalje i novce za mjesta koja su preostala. Tak je Ida Š bila prva ukupno i prva u kategoriji (samo pehar), Marija V. druga ukupno i prva u katgoriji, ja treća ukupno i druga u kategoriji, Višnja 4. ukupno i druga u kategoriji, itd.... malo mi je to bez veze .....a mislim da i zbog toga nije bilo nekoliko trkačica koje inače možemo vidjet na trkama....
komentiraj (1) * ispiši * #
04
ponedjeljak
svibanj
2009
Brdska trka KAMEŠNICA
01.05.09., petak, 10:30, Otok (Dalmatinski),
12,3km, 640m v.r.
PH u Planinskom trčanju - ekipno
New Balance Planinski kup 2009.
AK Sljeme Državni prvaci!!! :
Ženska ekipa (Valentina, Višnja, moja malenkost) - 2.mjesto
Muška ekipa (Hrvoje, Marko, Ivia, Damir) - 3. mjesto
Rezultati: Kamešnica 2009
FOTKE: trka
FOTKE: after trka party - vibice, pivica, medalje, PEHARI,...
Ahaaaa, ..... neznam šta bi napisala . Na pameti su mi stalno samo one fine pastrve, koje smo dobili za ručak ...a bilo je tu i predjelo, pa sarme, kobase, krumpir na salatu, rižoto,.... ....jao ,....ko da smo na svadbi bili hehehehe...
Ma trčanje u brdo je meni jako, jako teško, zato o trci neću pisat . Nekak sam utrčala u cilj - kraj...hihihihi.
Inače, slijedeće godine svi marš na Kamešnicu!, jer je dio Dinare, koju rijetko pohodimo, jer je specifična i neobična....naravno, morate doč zbog najboljih domačina i dobre klope - istrpiš onih 12km onda ti je tak sve "ravno"...
komentiraj (0) * ispiši * #
